Zovu ih kumovima hard core-a. Bend koji je jedan od najznačajnijih iz ovog žanra. Pioniri krosovera. Postoje od 1980. godine i imaju 12 albuma. Sinonim su za Nju Jork, CBGB, zalazili su i u ove krajeve. Porazgovarali smo sa Roger Miretom, frontmenom benda o njegovoj knjizi, bendu i side projektu.
Napisao si knjigu o Agnostic frontu. Reci mi šta misliš o vašem bendu i HC sceni u tom početnom period i sada.
U knjizi je uglavnom riječ o mom životu – mladi imigrant u SAD-u koji pronalazi NYHC scenu, pridružuje se Agnostic Frontu i prolazi kroz dobre i loše trenutke sa bendom. Volio sam same početke Agnostic Fronta, i srećan sam što sam imao priliku da prođem kroz tako magičan period. HC scena je bila tako kreativna i živa, naročito kada se u obzir uzme kvalitet života u tom vremenu, život na ulicama je bio ekstremno opasan I praćen potpunim siromaštvom.
Tvoja čuvena izjava glasi “Don’t trust a HC kid who has never listened to punk rock” (Nikada ne vjeruj HC klincu koji nikada nije slušao pank rok). Kakav je tvoj stav o metalcore i HC metal muzici?
To sam izjavio jer mi je najviše stalo do korjena pokreta. Hardcore je predstavljao direktnu akciju pank scene. Metal je bio drugačiji. Kada se metal okrenuo ka hardcore muzici, prihvatili smo to i mogli smo se povezati sa ranim crossover pokretom, koji je tada bio poznat i kao metal core. Međutim korjeni ranih hardcore bendova kao što je Agnostic Front su u pank muzici, a to je i dalje moj omiljeni muzički pravac.
Šta misliš o muzici koju danas slušaju skinhedi, hardcore klinci, pankeri? Djeluje kao da je sada u igri dosta novca i pomodarstva.
Sa popularnošću i uspjehom dolazi i moda, ali meni je bitna strast, posvećenost i trud. Treba shvatiti da ništa nije besplatno. Uvijek je potrebno dosta truda da bi se uspjelo u bilo čemu.
Imate i pjesmu po nazivu “Old New York” (Stari Njujork). Otkud tolika nostalgija za tim gradom? Šta se promijenilo u odnosu na stari Njujork?
Veoma sam vezan za naš stari Njujork, i uopšte ne mogu da se poistovjetim sa današnjim. To više nije mjesto za mene. Stari Njujork je bio pun života i kreativnosti, naročito u tako teškom vremenu, ali istovremeno je to bio veoma poseban grad. Previše toga se promijenilo, došlo je do gentrifikacije i pravi Njujorčani su bili prisiljeni da napuste grad.
Šta misliš o današnjoj globalnoj politici? Djeluje kao da broj ekstremista raste svuda u svijetu, i da su ljudi podijeljeni više nego ikad..
To me uznemirava. Uvijek sam govorio o jedinstvu i zbližavanju različitih ljudi. Porodične vrijednosti mi mnogo znače. Tužan je svijet u kojem živimo, previše je mržnje, nasilja i destrukcije. Tužno.
Svirali ste na mnogim mjestima, od malih klubova do velikih festivala. Koja vrsta nastupa vam najviše odgovara?
Ja preferiram nastupe u malim prostorima, sa dosta strasti. Volim kada imam direktan kontakt sa prijateljima. Ne dopadaju mi se ograde. Vrsta muzike koju mi sviramo pruža energiju direktno sa bine! Teško je kada se ukloni taj element. Sviramo na većim koncertima kako bi naš žanr predstavili većem broju ljudi.
Reci mi koji su bendovi najviše uticali na tebe.
To bi bili Misfits, Minor Threat, SSD, Negative Approach, Iron Cross, Ramones, The Clash… Volim bendove sa kojima je sve ovo počelo!
Za kraj, reci mi šta se dešava sa tvojim side projektom Roger Miret and the Disasters?
Uradili smo pjesme za novi album za koji pokušavamo da nađemo izdavača! Zaista mi se sviđaju nove stvari! Prošlo je dosta vremena od kako sam poslednji put bio na turneji ili u studiju sa njima.
Hvala puno na intervjuu!
Hvala vama!
razgovarao: ĐorđepunX