Novi album Ritma nereda, a ništa novo. Ništa novo u smislu muzičkog izraza, tekstualnosti i produkcije. Ništa novo u odnosu na prošle IX i Poriv, a itekako novo za one koji su ih pratili do 999 i misle svakim novim albumom da će se vratiti TAJ Ritam nereda. Ovaj album dokazuje da bend i dalje nije prebrodio krizu vremena i promjene pravca. Tematika tekstova je i dalje protiv NJIH, album je čista fuzija metala, hard core-a, i nekih solo dionica ala Muse i sličnih bendova. Glas je peglan do maksimuma pa je čak postao i slađi nego na ranijim albumima, ponegdje je vučen i kroz filtere što je zaista netipično za Ritam Nereda. Mana albuma je što je koncepcija takva da pjesme liče jedna na drugu, pa je samim tim album malo i dosadan. Tako mozemo reći da ovaj album nema hitova koji mogu postati radijski ili zapasti za uho na prvo slušanje. Samo u jednoj pjesmi Ritam Nereda djelom podsjeća na stari iz punk faze, a to je pjesma Gloria u kojoj je refren skoro isti kao kod kultne pjesme Nebo. Ritam Nereda je postao ozbiljan bend koji želi da gradi karijeru u metal i hard core vodama, ovaj album im može pomoći u tome. Ostaje mala gorčina, jer se dosta ljudi nadalo da će čuti makar jednu pjesmu starog Ritma nereda. Ipak, sada je jasno da se to više nikada neće desiti, naročito poslije odlaska dugogodišnjeg gitariste Ćomija.
ĐorđepunX