Čudno neko vrijeme došlo. Za nepuno godinu dana imali smo prilike čuti tri tribute benda. Dok je u regionu to odavno prisutno, ovo je nešto što crnogorska publika ranije nije imala priliku čuti puno puta, ako je ikada. Nesumnjivo cijela ova priča oko tribjut bendova zvuči malo CKM-ovski. Znate ona njihova upoređivanja ko je Dejan Matić? – Saša Matić za siromašne i slično.
E pa, to zaista i jeste to. Flojde i Bitlse nikada nećemo vidjeti, pa su tribjuti – next best thing. Pepperse ko je vidio u Inđiji, nije mnogo vidio. Bilo je to malo pred neslavan kraj dugogodišnje ljubavi sa Fruscianteom što se osjećalo u zvuku, ali i najava onoga što slijedi. Malobrojni će se sjetiti da je u ćošku iza Peppersa već tada svirao i njihov današnji gitarista Josh Klinghoffer. Jedva pedesetominutni nastup los anđeleske četvorke ostavio je gorak ukus, a do nekog drugog gledanja proći će ko zna koliko.
Upravo zbog toga i stoji donekle ova CKM-ovska rečenica. I pored toga, ovo je više nego odličan tribjut bend. Brazilska trojka pojačana bubnjarem beogradskog benda 16x8x23 ne da razvaljuje, nego svirkom najviše liči na Pepperse iz faze nakon albuma Mothers Milk i tik pred ogromno iscrpljivanje sa albumom „BSSM” – upravo one njihove najrazigranije faze. Ko ne zna o čemu se radi neka pogleda njihov nastup iz 1990. objavljen na DVD-u „Psychedelic Sexfunk Live from Heaven”.
Naravno, ovi naši Pepersi pomalo skučeni na par kvadrata bine Montenegro puba, pomalo ispipavajući puls publike, stidljivo su u noć ušli sa „Monarchy of Roses”. Već sa sledećim parom numera „Cant Stop” i „Scar Tissue” i publika i bend su znali da je veče uspjelo. A onda, još dva sata peperštine. S obzirom da bend uveliko pokušava ispratiti ono što njihovi uzori trenutno rade po svjetskim binama, zaređalo se osim „Monarchy” još nekoliko stvari sa poslednjeg studijskog albuma RHCP – „Factory of Faith”, „Look Around” i vjerovatno najbleđa stvar na obje set liste „Raindance Maggie”. Izostanak znatno boljih pjesama poput „Brendans Death Song” je nešto o čemu ne treba voditi mnogo računa, jer kao što je već pomenuto, sve je donekle diktirano aktuelnim koncertima originalnih papričica.
Upravo je ovo najveći, možda i jedini minus ove večeri. Bez stajlinga kojim nepotrebno prizivaju svoje uzore i sa malo širim pogledom na zaista bogati back katalog Peppersa stvari bi bile mnogo mnogo bolje. No, ne treba preko hljeba tražiti… ovo ono.
Brazilci (i Srbin, koji je uigran kao da je sa bendom mnogo duže nego što jeste) su rijetko zalazili u repertoar prije „BSSM” albuma. Tačnije, samo jednom. I tada je u pitanju bila obrada. Ali kakva! „Higher Ground” koju su Peppersi snimili za album „Mothers Milk” najavila je eksplozivni i dugi bis koji su Podgoričani bez problema izmamili. Planirani bis, valjda i zbog reakcije publike potrajao je duže nego se očekivalo, pa su se osim standardnog seta Brazilaca koji čine pomenuta obrada Stevie Wondera i „Give It Away”, tu našle i gotovo zaboravljena „Sir Psycho Sexy”, ali i kalifornikejšnovska „Emmitremus”.
Što se ostatka svirke tiče, izostalo je dosta hitova poput Zephyr Song, Breaking the Girl, Around the World, Dosed, Me and My Friends, Knock Me Down… Spisak je poduži, ali kada se zna koliko ovakvih hitova baštini bend od tri decenije i deset albuma, stvar je jasna. „Hard to Concentrate”, „Right on Time”, „Dani California”, „If You Have To Ask”, „BSSM”, „Otherside”, „Californication”, „Under the Bridge” i „Snow” su zato bile tu. Iskombinujte sa već pomenutim pjesmama i vidjećete o čemu se zapravo radilo u Montenegor pubu sinoć, ali i šta ćete čuti u NK pubu večeras. Uz moguće manja odstupanja, ipak ne veća od pjesme ili dvije.
Treba pomenuti još jedan tako upečatljiv pepersovski momenat – introe. Uvijek su se, baš kao i kod originalnih Peppersa, pojavljivali niotkuda i vodili nigdje (sa izuzetkom ponekog koji je pravio dobar uvod u sledeću numeru, popu onog prije Californicationa), ali pri tom donosili zanimljivo džemovanje. RHCP tribjut se, vjerovatno neopterećen svjetskom slavom i svim što uz to ide, opuštaju mnogo lakše, pa se džemovanje moglo čuti znanto češće, a sviračko umjeće i kreativnost muzičara su upravo ovdje dokazivali da članovi benda nijesu puki kopisti.
Dežurni hejteri će vjerovatno reći da su ovakvi koncerti tek puke tezge. Ipak ovakvu svirku i ovakvu noć treba znati cijeniti. Nema ih često.
GD
foto:provod.me