Šesti album iz kolekcije Šveđana nije ništa novo, već ono što se i očekivalo – suva demonstracija moći! U nešto više od pola sata momci su skuvali energičan i nimalo naivan album. Dobar smisao za marketing iznjedrio je singl – “Flow”, ujedno i prvu pjesmu na ploči.
Što se tiče video izraza i tu su Švedi ostali dosljedni minimalizmu i poruci – šakom u glavu. Scene sa nastupa, koji su u najmanju ruku haos, skakanje i interakcija sa publikom… Kao da su htjeli da dokažu poentu: ‘Da, to smo mi, Raised fist i došli smo da razvalimo’. Prvi utisak je i da su uradili to.
Kad smo kod razvaljivanja, Aleksander Hagman je u tekstovima vrlo konkretan. Razbio bi sve ajfone, tvitove, nalickane ribe i uglađenu ‘gospodu. Ne bi mu to bilo teško. Samo pogledajte čovjeka kako izgleda… Osim toga, bend je ostao dosljedan promovisanju sopstvenih snaga, odnosno i dalje jasno poručuju da se ne daju, da čuvaju korijene i kome se ne sviđa, neka produži dalje. Kritika je stigla i na račun onih likova, koji dolaze na svirke, malo cupkaju glavom i idu kućama, kao da su bili na kafi sa đevojkom. A, sa đevojkom se ne ide na koncerte Raised Fist-a. Toliko o tekstovima. Toliko i o Šveđanima. Svemu tome treba pridodati podatak da je pjevač benda inače rođen kao Aleksandar Rajković. Tačno porijeklo nepoznato, ali sigurno je da stiže sa Balkana. Tako da…
Pošto inače volimo da svojatamo, to možemo početi da radimo i sa ovim bendom, sa ovim albumom. From the north nije revolucionarno djelo, ali jeste djelić postulata hardcore kulture. Zašto? – zato što su potrebni veliki trud snaga da se od ’93-će pronese isti glas. … i to kakav glas.
p.s. From the north je jedan od rijetkih albuma koji je izašao posljednjih godina, na kojem je bend pokazao da nije izgubio na kvalitetu, te da nije riječ o običnom poslu sa izdavačkom kućom. Naprotiv.
Lawrence