Konačno album je tu. Reci mi sve u vezi nastanka. Ko je pomogao, ko odmogao itd?
Album se kuvao skoro dvije godine. Kretalo se u snimanje i vraćalo nazad. Za ovaj period bilo je svega, ali smo ipak uspjeli da bend postavimo na prvo mjesto i doguramo ovaj parni voz do prvog albuma. Nastanak albuma je najviše pomoglo kompletno društvo u kojem živimo, jer nas je inspirisalo svojim anomalijama. Čak i oni koji su se možda trudili da “odmognu” su ustvari pomogli.
Ovo je pitanje za kraj, međutim… koji su planovi za promociju?
Nakon promocije albuma u Podgorici nadamo se da ćemo imati prilike da sviramo i u evropskoj prestonici kulture Nikšiću. Nakon Crne Gore ideja nam je da naše pjesme “pređu Bioče” što bi rekao naš brat Android. Planiramo promo turneju u Srbiji i BiH za sada. Otvoreni smo za kompletan region.
Dok slušam album čini mi se da ste produkcijski uboli svoj zvuk, jer je to što isporučujete live…
Ovo si dobro rekao i to je bio najvažniji uslov našem producentu Stegi u studiju Stivi. Kako nam je fokus na live nastupima želimo da ono što imamo lajv ljudi osjete i na studijskim snimcima. Nadam se da smo uspjeli u namjeri da zapečatimo svoj zvuk.
Promjene članova se ne osjećaju na albumu, ali koliko su uticale na stvaranje?
Promjene u članstvu benda nisu bile lake. Uvijek je to težak proces. Međuljudski odnosi nekad znaju da naruše kreativni balans u bendu i od onog inicijalnog uživanja u radu benda dođe do trenutaka da to postane težak posao. Kada se kao primarni ciljevi u bendu postave kretivni izraz i sam bend onda je lakše prebroditi i promjene u postavi benda. Svaki čovjek nosi svoj specifičan pečat i daje ga pjesmama što je bogatstvo. Nadam se da smo uboli dobitnu kombinaciju na ovom albumu.
Za domaće prilike prilično ste aktivni. Koliko ima prostora za sviranje?
Imali smo tu sreću da radimo svirke dosta često i prije izlaska albuma i to nam je pomoglo da se dobro utegnemo i da nadjemo svoj “put”. Osim festivala koji se organizuju u Crnoj Gori klupske svirke su deficitarne. Srećom u Podgorici imamo klub koji je uvijek otvoren za svirke i uvijek sa zadovoljstvom idemo da sviramo u Berlin cafe bar. Što se tiče nekog “kulturnog” centra za svirke to će ostati za sada želja za sve bednove ovdje.
Osvješćujete kroz muziku naše društvene prilike. Ima toliko toga da se kaže. Prema tome vjerovatno imate dosta inspiracije?
Kad god se okrenemo oko sebe vidimo toliko anomalija u društvu da je prosto nemoguće ne primjetiti koliko su ljudi većinski potonuli kulturološki, intelektualno u instant zadvoljstva i težak individualizam. Kroz naš rad nam je cilj da ubodemo u te zatvorene letargične oči.
Grad bez ljudi… U pjesmama postoji doza samoće, malo tog vajba…
Tako je. Grad bez ljudi sublimira osjećanja iz većine pjesama sa albuma. Mislim da je to vrlo jednostavno. Palost i grijeh koji nam ne da da krenemo dalje zatvara nas u pustinju grada.
Zanimljivo mi je što ste napisali da imate zvaničnog fotografa. Zapravo sjajan i rijedak potez na našoj sceni…
Naš prijatelj i fotograf Rade Todorović je uvijek potencirao koliko je bitan taj vizuelni identitet ekipe i benda i mi smo to uvažili sada je kod nas za stalno “zaposlen”.
Za sada imate online izdanje, planira li se fizičko?
Da. Radićemo na fizickom izdanju. Ipak je ovo prvi album i moramo ga opipati. Istina je da se sada muzika sluša na oblaku ali imamo želju da uradimo album na nekom od nosača zvuka.
Planovi za dalje?
Drugi album je već na 80% kreativnog rada. Postavili smo cilj da ga imamo do kraja 2026. Uglavnom fokus je na svirkama u narednom periodu. Naravno i da dijelimo sa svima poruke koje nosimo sa sobom.
ĐorđepunX