Đe je Rade Rapido i šta radi?
U Podgorici, svom rodnom gradu, bavim se sobom, prikupljam inspiraciju za novi album.
Sa albumom „Kamo sjutra” ispisao si jednu drugačiju crnogorsku muzičku priču. Kako su ovaj album i tvoj rad posmatrali ljudi iz Crne Gore i okruženja?
Te 1998. kada sam dosao u Beograd da snimim album sve je bilo drugačije. Zemlja u izolaciji, sprema se bombaradovanje, snimamo u tri studija, koordinaciju je vodio Đorđe Janković iz studija Gorana Bregovića ,, Kamarad”. Napominjem, jer je Brega željevši da sačuva sopstvenu muziku tokom bombardovanja izmjestio svu muzičku arhivu na nekoliko strana. Taj dobronamjerni čin je spontano nas mnogo usporio, da na kraju album uz sve društvene turbulencije izađe ljeta 2001. godine. Bio sam jako srećan i ponosan. Na promociji u ,, Bus-u” su bile naše razne legende. Margita me polila vodom za sreću, ima puno anegdota. Ne bih da budem ego manijak. Postojala je velika zainteresovanost publike za moj album, ali desilo se da izdavač nije bio u stanju da prati potražnju tržišta. Sad je sve elektronika …
Neke od stvari sa ovog albuma se i danas slušaju, a „Đe si brate” i „Prc, prc” su često citirane. Zašto još uvijek nema nastavka ove priče?
Priča je tekla i kada ja nisam snimao pjesme. Djeca bi napisala grafit – „Alo mala fiju fiju”, spontano. Sad skoro više niko ne dobacuje đevojkama na ulici. Klasično javljanje, đe si što činiš, evo ništa, ti, ja bezveze, simptomatično skoro niko, tim redosledom ne izgovara. Sad se govori: Kako je bratski? Što se nastavka tiče, nastavak slijedi. Primam sve sugestije i teme. Upravo sam ovih mjeseci dao zamaha da dignem guzicu, oprostite, i konkretno snimim album, made in Montenergo.
Na fejsbuku si najavio nove demo snimke. Možeš li otkriti išta o ovome?
Ja sam na facebook-u tek par mjeseci i bio sam potpuni gušter. Sad sam ,,zelembać”. Demo snimci ,,Montenegrian in Belgrade” i ,,Ne laj budalo tu” na fb pejdžu su izazvali interesantne reakcije. To je najava albuma koji pripremam. Takođe te stvari mogu, a i ne moraju da se nađu na albumu, jer se mogu pojaviti kao singlovi.
Da li Rade Rapido sa sveprisutnim internetom proživljava transformaciju? Klasično ili online izdavaštvo? Ili možda neka druga DIY varijanta?
Podržavam sve vrste izdavaštva. Sve varijante. Samo nek se stvara! Internet nas sve bolje povezuje. Nekad su informacije jako korisne, a nekad sam bombardovan informacijama, pa zdravu logiku dovodim u pitanje. Logika je moja inspiracija.
U poslednjh par godina nijesi puno nastupao u Crnoj Gori, ali si jedan od rijetkih koji je podržao proteste u Podgorici. Misliš li da je cijela ta priča nešto promijenila kod nas?
Poziv studenata da nastupim u Mint klubu nijesam mogao odbiti. Da bi nešto promijelili u društvu, moramo početi od sebe, dati dobar primjer drugima svojim ostvarenjima.
Nedavno je nestao još jedan simbol Titograda i Podgorice. Šta je za tebe ovaj grad bez Kina Kulture i Hotela Crna Gora?
Jako tužno, jedino nam ostaje da pokupimo po koji komadić kamena iz ruševina za uspomenu djeci naše djece. Ranjeni grad čeka da zaštitimo još poneku preostalu autentičnu lokaciju. Kad smo već kod ruševina, na brdu Ljubović, postoji pećina koju su napravili Italijani, jer su se tu krili od saveznika. To može da bude autentična turistička lokacija Podgorice, a potpuno je zapostavljena, ima dosta toga zaboravljenog i srušenog…
Je li maslina još u životu?
Hvala, jeste. Ima ih više, a dvije su mi posebno drage. Ove godine namjeravam i da uberem koju maslinu…
Kad smo već pomenuli Kino Kulturu, da se vratimo i na tvoju ulogu u filmu „Zlatne čaklje” čija je promocija bila upravo tu. Kako je izgledalo glumiti u jedinom crnogorskom kung-fu filmu, pa još uz legendu Bore Lee-a?
Vrlo interesantno iskustvo, posebno kada su mi za ulogu mumije stavljali zavoje. Osjećao sam se kao u nekom crtanom filmu. Bore Lee je poseban, dobra duša i pravi profesionalac. Bilo je jako zabavno i šokantno.
Crna Gora, muzika i film. Možeš li napraviti neke paralele?
Teško pitanje za mene u ovom trenutku. Zahtijeva dug odgovor. Rekao bih gledajte filmove Živka Nikolića. Predlazem i Festival alternativnog video izraza, AVI fest. Možda svi povučemo neke paralele…
Kamo sjutra?
Stalno se zamislim nad ovim pitanjem. Jako… Biti u harmoniji sa sobom, prirodom, sa ljudima oko sebe, životinjama, pticama. Ne biti destruktivan… Sve to donosi harmoniju. Da srećni sjutra dočekujemo jutra. Na tom putu često se nameće pitanje ,, Kamo śutra,,
razgovarao: Marko