Rad, red i disciplina
To su bile riječi kojima nam se predstavila razredna prvog dana početka srednje škole. Tada sam mislio da je neki komunistički čudak, uvjerena u tokove NOB-a i SKOJ-a. Bio sam mlad, bio sam zelen, mislio sam da sve znam, a pišao sam uz vjetar. Niti slutio nisam koliki će sveobuhvatni uticaj imati na moju budućnost tih nekoliko riječi i stav koji iza njih stoji.
Evo me, tu sam ponovo da vas kritikujem, hvalim, savjetujem, ali i ja da usput nešto naučim. I ovoga puta bih da govorim o radnim navikama i paralelama koje se mogu povući sa crnogorskom muzičkom scenom. Na samom početku sam napomenuo da ću da kritikujem. Istina, ali bih vas molio da kritike shvatite kao pozitivne, kao putokaze u jednom drugačijem pravcu. Ali prvo bih se nadovezao na jedan od tekstova kolege Strugara koji sa vrlo dobrim razlogom upire prstom u sve one osobe koje govore da se „ne može”. Ne ulazim u razloge, niti ulazim u rasprave, niti želim da ponavljam već rečeno, već bih predložio nekoliko savjeta koji će sigurno pomoći svima koji žele da se bave rokenrolom, ili muzikom uopšte na ovim prostorima, i žele da slušaju – a ko zna, možda usput i neki od „ne može” kritičara shvate da se sve može kada se hoće … i u Crnoj Gori.
Sve se može kada se hoće
Maksima stara koliko i čovjek i ovdje itekako važi. Uzmimo za primjere albume bendova Autumn For Free, Autogeni Trening, Bači Rimu Trupa ili naVAMga (samo nekoliko skorih primjera). Da li smatrate da i vi možete dostići toliko visok nivo stvaralačkog kvaliteta i radne profesionalnosti? Naravno da možete, uz malo više truda, uz fokus na posao i uz malo planiranja. Ako ste se već prihvatili sviranja, i želja vam je da radite autorski materijal, i da ga naknadno snimite, komercijalizujete i svirate na bini, onda dobro razmislite o sledećim koracima. Muzička industrija u Crnoj Gori nije nepostojeća. Bože moj, nije niti primaći zapadnom pandanu, ali reći da ne postoji je pokazatelj potpunog neznanja. Postoji, shodno uslovima i potražnji na tržištu, te je prvi preduslov ispunjen, a iako izgleda pretjerano pojednostavljivanje, to jeste jedini preduslov. Sve ostalo zavisi od vas samih.
Money makes the world go around
Novac je stavka koju mnogi spominju i najveći kamen spoticanja, virtuelni kamen, jer u osnovi je dobar izgovor za nerad. Iako ću malo da ponavljam već rečeno, iznio bih par primjera koji jasno govore da se može i sa minimumom sredstava. Samoreklama je jedna vrlo bitna stavka, a najefektivniji način je reklamirati se preko socijalnih mreža, i zasigurno najupečatljivije, preko Youtube-a. Pozajmite jednu prosječnu digitalnu video kameru, snimite što više scena, koristite filtere da prikrijete neizbježne početničke greške i imate svoj video. Ja sam skoro od dvadesetak fotografija i nekoliko efekata napravio video za dvije pjesme jednog domaćeg benda. Trebalo mi je okolo pola sata za svaki video. Nedavno su bendovi stupili u kontakt sa studentima režije koji su im snimili i režirali spotove. <neki od njih su sekvence iz studija sa snimanja albuma također objavili u vidu mini dokumentaraca koji su uvijek interesantni za pogledati. Bendovima odlična reklama koja ostaje zauvijek, a mladim studentima odlično iskustvo iz prve ruke. Bend Autumn For Free, ili tačnije rečeno, jedan od članova, je godinama od posla i od svirki stavljao pare sa strane i lagano gradio svoj studio. „Deaf Circuit Studio” je danas jedan vrlo pristojno opremljen i vrlo konkurentan studio, što se itekako može čuti na njihovom prvijencu „Signal Test”. Ako su pak potrebna veća novčana sredstva, molim lijepo, zasucite rukave, prionite na neki sezonski, honorarni ili posao pod ugovorom, i zaradite. Jedan od najcjenjenijih crnogorskih gitarskih virtuoza je dvije sezone radio da bi sebi priuštio jednu vrlo skupu Ibanez gitaru, ali zahvaljujući kojoj dolazi do izražaja njegov nevjerovatan talenat. Dovoljno ste inteligentni da shvatite dasu ovo sve bendovi i individue iz Crne Gore, koji žive i rade u Crnoj Gori. I na kraju, najupečatljivija činjenica – ugrubo i odoka ocjenjeno, ali sigurno 85% rock i hip hop albuma iz posljednjih desetak godina, sa teritorije Crne Gore, su isfinansirani u potpunosti od strane samih bendova, bez ičije pomoći.
Samoodržavanje
Zapamtite da vam niko nije potreban. Vi, kao bend, kao individua, sve možete sami da uradite, i ne samo da možete, već i morate. To je sami osnov cjelokupnog života, a čim to prije shvatite i počnete da primjenjujete, to bolje po vas. Razumijem da je to teško shvatiti jednoj mladoj osobi koja nije okusila puni udarac života, koja nije imala stalno zaposlenje, živi i izdržavana je od roditelja, i živi u današnjim uslovima života u Crnoj Gori, ali vam je bolje da to što prije shvatite. Okruženi smo i živimo u ekonomsko, političko, društveno socijalnoj šarenoj laži, u Matrixu ako vam je prihvatljivije, i nije lako izaći iz kalupa, klišea, otrgnuti se od svega i krenuti svojim putem. Ali, ako uspijete, možete doći neizmjerno daleko, a iskreno, potrebno je samo malo volje i želje. Vrlo jednostavno. Iskreno, vidim podosta mladih muzičara koji su na tom putu, samo da im sa iskustvom dođe i samopouzdanje. Gledajući na te muzičare, i na to da Crna Gora ima oko 650.000 stanovnika, statistika je vrlo dobra i potencijal za razvijanje čisto rokenrol industrije, na nivou male industrije, je itekako realan i samo da se neko nađe da to i organizuje.
„Ne može” kritike okruženja i pojedinaca
Jedan komentar, ili nekoliko osoba koje kritikuju, ne reflektuju pravo činjenično stanje, već isključivo njihovu percepciju situacije. Napominjem, „njihovu” percepciju situacije koja ne mora da bude tačna, a u ogromnom broju slučajeva i nije jer je vrlo podložna mnogim subjektivnim faktorima (da se pristojno izrazim). Ako se složite sa izrečenim kritikama i jednostavno dignete ruke, onda problem leži u vama. Ako se složite sa izrečenim kritikama, ali i nešto poradite na njima, e onda se izdvajate iz mase.
Uspjeh i ribe
Zaboravite na megalomaniju i instant uspjeh. Instant uspjeh postoji, ali isključivo u komercijalnim vodama i kako brzo dođe, tako brzo i prođe, tako da, na kraju krajeva, i ne može se gledati na to kao uspjeh, već kao na zašećereni krah. Kada bend uspije da zadrži pažnju publike nekoliko decenija, e to je uspjeh. Rad, red i disciplina, uporno savladavanje svake stepenice, su recept za uspjeh i ako ga se pridržavate, uspjeh je neizbježan. Ne zaboravite, da su AC/DC do „Highway to Hell” albuma, i pored velikih koncerata, turneja i vrlo uspješnih albuma, bili praktično na pozitivnoj finansijskoj nuli. Zato, organizujte bend, imajte redovne i vrlo rigorozne probe, svirajte i komponujte svoje pjesme, vježbajte ih do besvjesti, dok ne budu perfektne, dok ne dođete do nivoa da vas probude u sred noći i odmah krenete iz pola pjesme. Interesujte se za mogućnosti živih svirki. Nudite organizatorima kvalitet. Nudite im bend koji ozbiljno shvata sviranje, koji će publici pružiti svojevrsno audio uživanje (bilo da ih je 5, 50 ili 500 i bez obzira da li oni znali razliku između AC/DC i Cece). Za tako nešto treba volja, treba da se radi, treba da se želi i treba da se dosta toga i žrtvuje.
Žrtva
Već sam rekao da se sve može kada se hoće, ali sve ima svoju cijenu, i isto tako i život muzičara i umjetnika. Ako želite uspjeh, morate se u potpunosti posvetiti svojoj muzici, a to znači nekada manje, a nekada veće žrtve. Neću vam govoriti o uspjehu i bogatstvu. Govorim vam o tome da u životu ništa ne dolazi na zlatnom tanjiru, nego se za sve treba potruditi, a počinje se od malih stvari. Umjesto večerašnjeg izlaska, idite na probu. Umjesto da platite nekoliko piva, štekajte pare za žice. Umjesto da visite po parku, pođite do obližnjeg većeg grada i raspitajte se gdje bi ste mogli svirati. Da li ste spremni na tako nešto? Niko u vas ne vjeruje. Stvorite svoj mali svijet i radite kako vama odgovara, ne kako drugi misle da treba da radite, ne kako bi drugi da diktiraju. Upornost se uvjek isplati. Ne slušajte druge. Ovo je zasigurno najvažnija tačka. Džabe sav trud ako ste podložni ljubomornim govorkanjima, ogovaranjima i malicioznim komentarima ljubomornih individua. Kao po pravilu, uvjek oni koji su ljubomorni, oni će najviše i kritikovati i nastojati da vas sapletu, ubiju vam samopouzdanje. Ne dozvolite sebi tako nešto. Zato, pratite vašu ideju i neka vam jedino to bude važno, a kada naiđete na prepreku, a svakako ćete naići, i to više puta, ne odustajte odmah, nego tražite izlaz. Ljudi su i iz najtežih životnih situacija nalazili izlaze. Zar mislite da je snalaženje na muzičkoj sceni teže od svakodnevnog preživljavanja čovjeka sa sjevera koji ima samo komad zemlje i dvije ruke kojima obrađuje crnu zemlju i to mu je linija između života i smrti od gladovanja. Naučite da budete i malo zahvalni na onome što imate i odmah ćete posmatrati vašu poziciju iz sasvim drugog ugla, jer, budimo iskreni, sve vam je na dohvat ruke, i samo je pitanje volje i truda da radite. Nije više čak ni pitanje hvatanja prilike jer je prilika upravo sada, ovoga momenta, dok čitate ove redove, i tu je već više od kada je internet toliko sveprisutan, i svakim danom je sve jednostavnije – samo ako to i vidite. Sve drugo je mizeran i jeftin izgovor za lijenost, nedostatak talenta i nerad. Naravno, daleko je ovaj tekst od sveukupnog idealnog rješenja za sve probleme, ali i ne teži tome. Uvjek će biti nešto što koči, zaustavlja, umanjuje entuzijazam, ali je na vama, samo na vama, da istrajete. Na kraju, sve zavisi od vas, na vama je da balans moći i mogućnosti preokrenete u vašu korist. Ako istrajete i vjerujete u sebe, uspjećete, i doći će momenat kada ćete moći sa punim pravom reći da ste ostavili trag na ovoj planeti, trag koji će se pamtiti.
Nikola Franquelli