Pet aktivista čeka skriveno na obali Neve da četvorica kolega, tačno u sekundu kada posljednji auto pređe most, započnu akciju odvraćanja pažnje policiji. Naoružani su sa 55 litara bijele farbe. U trideset sekundi prije nego most bude otvoren za prolaz brodova, akcija mora biti gotova. Po smirivanju situacije policajci su mogli posmatrati ogromni crtež koji je ostao iza gerilaca. Isti prizor posmatrale su njihove kolege iz ruske obavještajne službe (FSB) čiji su kancelarijski prozori zurili u podignutu stranu mosta na kojoj je bio nacrtan šezdesetpetometarski penis u erekciji. U istim kancelarijama je svoju karijeru započeo – Vladimir Putin.
Voina (Rat) je gerilska skupina umjetnika koju je 2005. godine osnovao student filozofije Oleg Vorotnikov. Najbliži saborci su mu supruga Natalia Sokol, Leonid Nikolajev i Aleks Plutser-Sarno. Sa brojnom grupom saradnika i volontera djeluju na širokom polju između političkog aktivizma i intervencionizma. Svoje prve aktivnosti vezali su za krug oko umjetnika Oleg Kulika. Kako je ,,Lijeva strana spektra u to vrijeme bila potpuno odsutna iz ruske umjetnosti” orijentisali su se kao lijevo radikalna grupacija na tradicijama ruskog futurizma i američkih anarhisitičkih grupa poput Up Against the Wall Motherfuckers. Cilj im je da obnove političku protestnu umjetnost Rusije. U svom manifestu, kasnije i performansu, savremenu rusku umjetnost ocijenjuju kao dosadnu i trulu. Ruskog konceptualistu Andreja Monastirskog i pjesnika Dmitrija Pirgova ističu kao ikone pokreta. Odbacuju konzumerizam, žive kao skvoteri, kradu da bi preživjeli… a ilegalnost je neizbježni element njihovog postojanja i umjetnosti.
Svjetskoj javnosti su se predstavili performansom u MekDonaldsu. Nakon puštanja mačaka da vršljaju po kompleksu brze hrane, dali su prvu izjavu: „U Rusiji ne postoji hrabra omladina. Odlučili smo izvoditi nestašne akcije, a ne ilustracije neke ideologije. Ovdje problem nijesu ideologije, već odsustvo života i volje da se podrže principi”.
Nakon ovog uslijedili su mnogi drugi performansi. Svaki radikalniji od prethodnog. Veće akcije datumski su vezane za istoriju Rusije, ali i svjetski važna imena.
Pomenuta akcija ispred kancelarije ruske obavještajne službe odrađena je na rođendan Če Gevare. Napad na Bijeli dom, desio se na godišnjicu Oktobarske revolucije.
Dekabristička komemoracija, organizovana je u moskovskom hipermarketu na dan grada. Poput petorice obješenih dekabrista 1826. godine, između rafova visila su tri ilegalna radnika, po jedan Jevrej i homoseksualac. Simboličnim vješanjem iskazali su protest protiv tadašnjeg gradonačelnika Moskve Jurija Luškova koji je donošenjem rigidnih akata otežao život imigranata i LGBT populacije.
Svjetska javnost ih je zapazila nakon performansa u Nacionalnom biološkom muzeju. Održan je pred predsjedničke izbore 2008, a sastojao se od orgije koju je nijemo posmatrao preparirani medvjed. Prisutni su uzvikivali parole poput: Zaštitimo populaciju medvjeda, aludirajući ne samo na budućeg predsjednika Medvedeva, već i na Jedinstvenu Rusiju čiji je zaštitni znak ova životinja.
Akcija pod nazivom Dvorski prevrat desila se na dan ubistva cara Pavla prvog. Ratnici su isprevrtali policijske automobile zajedno sa njihovim uspavanim vozačima. Poruka je jasna: okrenuti policijsku državu naglavačke. ,,Simbolična reforma Ministarstva unutrašnjih poslova”. Vorotnikov i Nikolajev su nakon ovoga završili u zatvoru iz kojeg ih je uz pomoć kaucije od 20.000 eura izbavio sveprisutni engleski umjetnik grafita – Banksy. Nakon izlaska iz zatvora članovi Voine su brutalno pretučeni na ulicama Sankt Petersburga.
Iako je gotovo cijelo poznato članstvo grupe na potjernicama (od kojih su neke i internacionalne) ili u izgnanstvu, oni nastavljaju sa radom. Posljednju akciju izveli su u novogodišnjoj noći. Po običaju, radikalizovali su stvari. Molotovljevim koktelima zapalili su parkirani kamion za prevoz zatvorenika koji se nalazio u dvorištu policijske stanice. Na svom sajtu, Voina je objavila da je ovaj akt djedamrazovski poklon političkim zatvorenicima.
Glasnogovornik pokreta, Sarno je objasnio akciju kao paljenje ,,simbola današnje represije i uništavanja sloboda i ljudskih prava u Rusiji”. Na pitanje da li je Voina prešla granice umjetnosti odgovara: ,,Ako umjetnik prati pravila, kanone i norme, on je mrtav. Umjetnik treba da hoda na oštroj ivici između umjetnosti i neumjetnosti, života i smrti”.
Reakcija javnosti su podijeljene. Šok je stigao od Nacionalnog centra za savremenu umjetnost, koji dodjeljuje jednu od dvije najveće državne nagrade na polju umjetnosti, i to pod pokroviteljstvom ruskog Ministarstva kulture. Voina je nominaciju zaslužila akcijom ,,penis na sanktpeterburškom mostu”. Nakon pritisaka sa svih strana, nominacija je povučena, potom ponovo ustanovljena. To što su se na kraju okitili prestižnom nagradom, nije im predstavljalo ništa. Novac je otišao u dobrotvorne svrhe, a Ratnici nastavili udarati po režimu.
Za razliku od ove, sa velikim užitkom su dočekali vijest da ih je Artur Žmijevski, kurator ovogodišnjeg Berlinskog bijenala simbolično imenovao saradnicima kuratorima.
Da li se u svemu ovome radi o umjetnosti performansa, aktivizmu ili huliganskim akcijama zavisi od ugla posmatranja. Onlajn liberali se glože da li su radovi Voine umjetnost ili, kako jedan od njih kaže ,,jednako idiotske akcije koliko i glasanje za Jedinstvenu Rusiju”. Intelektualac i simpatizer Voine Andrej Jerofejev ih smatra najzaslužnijima za buđenje ruske svijesti, ali naglašava da se trebaju udaljiti od radikalnih izleta.
Problem podgrijava legislativa. Ruski zakoni daju jednake slobode djelovanja policijskim snagama kada su u pitanju neonacisti, teroristi, anarhističke grupacije ili blogeri i umjetnici.
Dok se Vladimir Vladimirović sprema za 4. mart kada će na izborima vjerovatno ponovo zasjesti u predsjedničku fotelju, djelimično razbijena Voina ne miruje. Sprema iznenađenje kojim će počastiti svoju najveću inspiraciju.
Dragan LUČIĆ