Navikli ste da vam u rubrici RAPORT donosimo tekstualne i video izvještaje sa koncerata. A šta ako može i drugačije. Sa našim drugarima i saborcima iz Punkreasa smo dogovorili da nam pošalju utiske sa njihove poslednje mini turneje. Bitolj-Kruševac-Niš je svakako zanimljiva ruta, a kako je bilo čitajte dalje. Pet sati ujutru!
Jedva ustajem posle sto puta odloženog alarma na telefonu. U daljini se jedva čuje promukli ujednačeni lavež neke džumare. Pred zgradom me čekaju saborci iz benda sa iznajmljenim autom “Škoda Fabia”. Odmah pomislih kako su Česi majstori za pivo, ali za auta i nijesu baš genijalci. “Ihaa biće ovo veselo!”, sijevnu mi misao kroz tintaru dok sam s mukom uguravao poveći ranac u već prenatrpani minijaturni gepek. Upadam naglavačke u odmah prekršteni “Škodilak” i pičimo uz neku sanjivu-nepovezano-nebuloznu priču ka graničnom prelazu Božaj. Malo prije granice shvatam da sam zaboravio ono glavno. Pasoš! Debil. Paf! Rano vođstvo u prvom poluvremenu!
Maler 1 – Punkreas 0.
Rodbina mi dobacuje pasoš i onako svi srećni na crnogorskoj granici saznajemo da rentirano auto nema potrebnu dokumentaciju za izlazak iz zemlje. Paf!
Maler 2 – Punkreas 0.
Tona nervoze nas zapljusnu jer su nam, naravno, koncerti dovedeni u pitanje. Nedugo zatim potrebni dokument faksom stiže graničnoj službi i… idemo dalje. Na albanskoj granici nas pitaju imamo li međunarodnu vozačku dozvolu (???!!), a po našem negativnom odgovoru pitanje se transformisalo u molbu: “Aj, aj, plati kavu!”. Častismo čoeka i u čudu nastavismo dalje. U putu uviđamo udobnost “Škodilaka” u kojeg se čoek ne može namjestit kršteno. Klima je u startu otkazala, a na cd plejeru kad pokušaš pojačati pjesmu ton se smanji. Grejt. Na izlazu iz Albanije isti scenario kao na Božaju. Zaključismo da Albanci po glavi stanovnika konzumiraju najviše kafe na planeti zemlji! Dokotrljavamo se u Makedoniju tj. Bitolj u večernjim satima posle “ihaaa-haa” sati vožnje. Pozdravismo se sa starim prijateljima i organizatorima mini-punk festa i upoznasmo se sa nekim novim i mlađim snagama. Na brzinu nešto bacismo u kljun, kupismo vops & nekakvu žestinu i počesmo trtljati sa prijateljima o globalnim problemima koji tište razne zemlje na unesrećenom Balkanu. Dobar broj ljudi ispred lokala je garantovao sjajnu noć. Popismo tekućinu i s polja se preselismo u lokal da ispratimo nastupe ostalih bendova. Pošten i bratski odnos, vesela atmosfera i iskrena ljubav prema muzici. To je ono što Makedonce izdvaja od velikog broja mjesta na kojima smo svirali. Nema foliranja. Koliko daš toliko će ti se vratiti, ako ne i duplo više. Uz male tehničke probleme oduvasmo svirku uz moje uskakanje u publiku i pravljenje šutke! Osjećaj sreće koji se ne može kupiti novcem. Uz srdačan zagrljaj i sing-along na kraju završismo nastup presrećni i emotivno iscijeđeni. Paf!
Maler 2 – Punkreas 1.
Ujutru konsolidovasmo redove, pozdravismo se sa frendovima, zaključismo da basista nije spavao 72 sata i spičismo ka Srbiji. U Kruševcu smo svirali po treći put. Praktično domaći teren. Opet smo bili u društvu starih prijatelja. Čašice se napuniše, a razgovori potekoše. Manji broj ljudi je prisustvovao svirci, ali nas nije pokolebao. Opičismo sat i nešto vesele svirke, uz standardno povremene idiotske upadice između pjesama. Finiširasmo nastup. Na smještaju se nastavilo cirkanje i zajebancija sa našim domaćinima do duboko u noć. Dan poslije nam je donio vedro nebo, sunce i bleju po Lazarevom gradu. U polu-raspadnutom stanju sa raznim đakonijama zapalismo put Niša. Iz prve, ne znam ni ja kojim čudom, ubodosmo parking u centru koji se nalazio pored kluba u kojem je bila svirka.
Maler 2 – Punkreas 2.
Upoznasmo se sa vlasnicima & osobljem kluba i vrlo brzo nađosmo zajednički jezik. A kako i ne bi kad alkohol govori sve jezike svijeta. Na svirci su bili i naši drugovi/kolege iz Niša. Dobra posjeta i prijateljsko raspoloženje nas je sasvim dovoljno motivisalo. Publika nas je objeručke prihvatila ovako maloumne te otprašismo repertoar, zahvalismo se svima koji su došli i pravac kolibama. U cik zore se probudismo i zaurlasmo: “Crna Gora jes malena al je časna i poštena!”. Zacenusmo se od smijeha i “Škodilakom” se odvucasmo ka domovini. Nausput svratismo do Čačka, u čuvenu pečenjaru “Kod Dragiše”. “Daj ovamo kilo i 200 grama burazeru i ne žali sa salatom i ljebom!”. Paf! U nadoknadi vremena dolazimo do vođstva i pobjede u gostima.
Maler 2 – Punkreas 3.
Do nekog novog gluvarenja pozdrav za sve naše drugove i prijatelje koje smo opet sreli i za one koje smo tek upoznali. Možda je punk umro ali mi nijesmo! Ojha!
Hromi D.