Prvi album Punkreasa „Glavom kroz zid” se nije pošteno ni zavrtio u plejerima, a mi smo ga te 2009. već recenzirali. Ovaj put smo odlučili ići drugačijom stazom. Pustiti druge da poslušaju, otkriju, recenziraju… sumirati utiske, pa se oglasiti. I stvarno se desilo da su recenzije i osvrti pljuštali sa svih strana. Hrvatska i Srbija su prednjačile u tome. Nije ni čudo, s obzirom da je nikšićka četvorka, čest, a kako se ispostavlja i rado viđen gost u tim krajevima.
„Majmunska posla” je još jedan DIY materijal Punkreasa. Objavljen za free download, između ostalog i preko našeg portala. Nakon prvog preslušavanja, sve je jasno. I dokle su Punkreasi sebi dozvolili da pređu davno zacrtane žanrovske granice i u kom će se pravcu kretati njihova dalja karijera. Što se muzike i lirike tiče, sve je kao i na debitantskom ostvarenju, osim naravno nagomilanog iskustva koje se osjeća kroz svaku pjesmu i donosi neku pitkost i raznovrsnost koje su možda nedostajale kompaktnom prvom izdanju. Ogromni napredak je napravljen i u produkcijskom dijelu. Danas je imati svoj studio u kojem možete neometano raditi kada za to osjetite potrebu rijetka stavka na popisu bilo kog benda iz regiona. Punkreas su tu stavku srećom precrtali.
Kada se uporedi sa svojim prethodnikom, tematskih izleta – nema. Sve je podređeno, kao i na „Glavom kroz zid” lokalnim temama. Srećom, one su vješto postavljene, pa su i onima koji žive van Punkreasovog kružoka i rodnog grada jednako bliske. Odrađene su onako kako je svojevremeno Pušenje predstavljalo Sarajevo, Hladno pivo – Zagreb, Pankrti – Ljubljanu, Električni orgazam – Beograd, a Atheist Rap – Novi Sad. Lokalno prenešeno na ravan univerzalnog. Ovim načinom malo će ko imati problema da prepozna nekog svog boema u nikšićkom Dugu ili Vitu ili ožiljke svoje sredine u kamenu spoticanja svih Anagastumskih vlasti – Domu revolucije. Socijala – korupcija – sistem – vlast i policija – revolucija… pojmovi preuzeti iz udžbenika panka na kojima su rasli i Ramone i McGowan i Strummer i svi pankeri nakon njih vire iz svake pore ovog albuma.
Dodatno su priču učinili pristupačnom za sve ljude istog govornog područja i muzičke orijentacije dovođenjem finog broja gostiju. Osim domaćih snaga tu su i Radule iz pomenutog Atheist Rapa, Ćomi iz Kome te pjesnikinja Marija Krsmanović. Tu je i posebna posveta njemačkim „zlim stričevima” (Böhse Onkelz) kroz, možda i najbolju pjesmu na albumu – „Terpentin”. Osim nje, moj favorit je i numera džailibuovskog šmeka – “Poslednji Mohikanci”.
Osim noviteta, Punkreasi su se potrudili da na materijal prepakuju i „Drakulu” koja se našla na debi izdanju, te za nju naprave spot tokom gostovanja u Rumuniji. Tu je i ranije objavljen singl „Sistem vas laže”.
Nepretencioznost Punkreasa se ispostavila kao dobitna kombinacija. Upravo na takvim osnovama začinjenim DIY filozofijom, bend je dogurao tamo gdje mnogi regionalni, sa mnogo boljom muzičkom infrastrukturom, povezanošću sa većim centrima i samim tim startnom pozicijom, mogu da sanjaju. Iz crnogorskog zapećka obići Srbiju, sve kutke BiH, Hrvatsku, Sloveniju, Makedoniju, Grčku, Bugarsku, Rumuniju i Austriju, pri tom snimiti tri spota, dva albuma i polusatni dokumentarac, uz nezaobilazne koncerte u matičnoj zemlji je stvar vrijedna poštovanja. Svako ko je osjetio život i uslove koji su oblikovali Punkrease na ovom putu, zna koliki je to poduhvat.
dl