U nedjelju 26-og aprila u Ambisu je održan Open Sound Festival, vrlo bitan događjaj za naše prostore. Nije ovaj događaj bitan zbog spiska bendova koji su učestvovali (ili trebali učestvovati, ali o tome kasnije) niti zbog para koje su uložene u njega, već zbog velike hrabrosti organizatora da uopšte pokušaju nešto takvo da naprave u datim uslovima u Podgorici.
O festivalu se širila priča još koji mjesec ranije kao o logičnom koraku – nakon niza (uglavnom) uspješnih svirki, bez obzira na ogromne probleme i male mogućnosti pored kojih je ipak od ništa napravljeno nešto , Open Sound bi krunisao godinu dana svoga postojanja i okupio neka vrlo interesantna imena iz okruženja: Port Royal, italijanski bend, veliko ime u Evropi, uz podrsku austrijskog Slona, hrvatska d’n’b atrakcija Tobogan, dugo očekivani i provokativni One Piece Puzzle, Popečitelji, DJ Felony Flats koji je oduševio publiku svojim nastupom u Podgorici prije par mjeseci, a kao domaća podrška Qtera i Autumn For Free – dva benda koji definitivno najviše zaslužuju promociju ove vrste. 5 eura je djelovalo kao mizerna cijena za kartu za takav događaj. Na papiru sve je izgledalo fenomenalno.
A onda su, kao i u svakoj crnogorskoj rock’n’roll priči – krenuli su problemi: Slon je otkazao dolazak zbog porodičnih problema, zatim Tobogan takođe otkazuje zbog bolesti članova, sponzori obećavaju pare koje kasnije ne daju, dovodi se u pitanje održavanje festivala, slab marketing… na kraju spisak spada na One Piece Puzzle, Popečitelje, Qteru, Autumn For Free a naknadno na spisak upadaju Fade Out Sequence – pobjednici prošlogodišnje Jaegermaister gitarijade. Više to nije zvučalo onako pompezno kao na početku ali je bilo dovoljno za nezaboravan provod. Dočekali smo dakle i taj dan – 26. april. Početak je bio zakazan za 18.30h međutim još su se držale tonske probe, a sve do otprilike 20h ljudi praktično nisu dolazili, te bendovi nisu ni počinjali sa svirkom. Ako se po jutru dan poznaje…. Oko 20h (ako se dobro sjećam) izlazi na binu prvi bend, mladi Fade Out Sequence. Ambis je poluprazan ali dobijaju gromoglasan aplauz od prisutnih. Momci i djevojka su zvučali mnogo bolje i ozbiljnije nego kad smo ih prošli put (i prvi put) slušali uživo, zvuk je bio fenomenalan – čini se po prvi put na ovakvim manifestacijama. Sviraju svoje 3 pjesme koje ce se naći na EP-u koji bi trebalo uskoro da se pojavi u prodaji, zatim jednu sjajnu novu pjesmu i na kraju obradu Nirvane “Aneurysm” koju je vrlo upečatljivo interpretirao bivši vokal nekada lokalno popularnog HC benda Emotional Sickness. Aplauz na kraju. Nakon njih na binu izlaze Autumn For Free, bend koji važi za jedan od trenutno najinventivnijih na našim prostorima. Ovi momci definitivno znaju svoj posao, vozili su nas sat vremena, svaki put bi nas uspavljivali melanholičnim melodijama, a zatim prenuli iz sanjarenja vrlo bučnim i iznenadnim distorzijama od kojih se tresao cijeli lokal. Jedina zamjerka koja se može uputiti ovim momcima je da im pojedine pjesme zvuče jako slično, te se autoru ovog teksta ponekad činilo da treći put izvode istu pjesmu. Lokal je i dalje bio poluprazan, a veći dio publike je prilično mlako reagovao na ovaj bend. Sve u svemu vrlo zanimljiva svirka – pa ko voli nek izvoli. Popečitelje nažalost nijesam ispratio, iz opravdanih razloga, a onda je došla na red Qtera. Publike je konačno malo više i napunio se prostor pred binom. Već na samom početku dolazi do nekih komešanja na bini, dugih namještanja za koje je pjevač Qtere konstatovao da im se dešavaju ” zadnjih deset godina”. Otvaraju svirku instrumentalom “Countryside” , a nastavljaju sa “Tu Smo”. Zatim izvode sve one pjesme dobro poznate podgoričkoj publici, a i ponekome ko ih je ispratio na Borbi Bendova “Sometimes”, “4 hearts”, “CIA”, “Gimme One More Kiss”, “If I Can”, “Vrpca Crvena”, “If 7 Was 9 ” … Momci sviraju dobro, međutim nešto bitno je falilo – njihov zvuk. Zahvaljujući toncu zvučali su premekano u odnosu na ono na što smo navikli od njih, i bez obzira na apelovanja sa bine, tako će ostati do kraja svirke. Zbog čega dolazi do ovakve promjene u zvuku na pola festivala izgleda da nikad nećemo saznati (možda je gazda tražio da se smanji “ta buka”?) . Svirku zatvaraju sa možda najupečatljivijim momentom na festivalu: pjesma “Kennie” u kojoj je pjevač Qtere na licu mjesta improvizovao i izmjenio tekst tako da govori o gradu u kojem žive silni umjetnici, slikari, pjesnici i fotografi, sve veliki “borci za kulturu” koji su zapravo veliki borci samo u priči, a u suštini neće da mrdnu dupetom da pomognu neko razvijanje kulture u tom (glavnom?) gradu , kao i ljudi kojima je teško da plate 5 eura za ovakav dogadjaj. Pogodite o kojem gradu se radi… Na iznenadjenje svih izostalo je izvodjenje pjesme Aritmija koja je postala pravi hit u underground krugovima nakon predstavljanja iste na famoznoj Borbi Bendova. Malo poslije ponoći, na binu stiže atrakcija večeri – One Piece Puzzle. Klub je poluprazan, publika se rasturila, a interesantan podatak je da u tom momentu publiku čini oko 90% muskaraca. U nekih otprilike sat vremena svirke ostavili su publiku bez daha: bend koji prži bez predaha jednostavnim ali efektnim rifovima i pjevačica, Ratka Rural, koja je animirala publiku cijelo vrijeme tokom nastupa skakanjem i bacanjem po bini, vrištanjem, provokativnim tekstovima ali i svojim izgledom – sa ljubičasto ofarbanom kosom i čudnim grimasama koje je pravila djelovala je u najmanju ruku kao Alisa u zemlji čuda na speedu. Izvode sve pjesme sa svog skoro objavljenog albuma “13 Zlatnih Hitova” među kojima je i najpoznatija pjesma sa spotom zabranjenim na hrvatskim televizijama “Derem, Rokam, Guzim” , a završavaju sa svojim hitom “Supervešmašina” koji je publika cijelu noć gladno čekala. Konačno bolja atmosfera, skače se, pjeva se, pjevačica ostvaruje blizak kontakt s publikom, a dolazi i do par šutki. Ostavljaju malobrojnu oduševljenu publiku DJ Chevalieru koji je bio zadužen za afterparty. Po odlasku sa festivala generalno dobar utisak sa svirki kvari podsjećanje na lošu posjećenost. Ukupan utisak na kraju je da ljudi ovdje još uvijek nijesu spremni na neke stvari, da je ovo bio ipak veliki zalogaj – i za organizatore i za publiku – za cijelu Podgoricu, a i za Crnu Goru, jer evidentno je bilo da je vrlo malo ljudi van Podgorice došlo da podrži ovaj događaj, osim par individualnih primjera (jedna djevojka je došla čak iz Beograda). Ko zna, na kraju ostaje sumnja – možda crnogorskoj publici ni ne treba nista više osim par bendova koji će godinama i decenijama izvoditi jedne te iste obrade pjesama (ne)omiljenih nam rock i heavy metal bendova?