Bilo je zanimljivo gledati kako se po crnogorskim dnevnim novinama nižu redovi razgovora sa frontmenom Pro-Paina kada su agilni organizatori Bedem festa najavili dolazak ovih legendi. Štrčao je Meskil između linija slova koja opisuju novi spot Andree Demirović i modnu reviju Marine Banović ili najavljuju nastup Ničim izazvan i noći vina i ukljeve. Ruku na srce nakon toliko godina postojanja, lijepo je vidjeti jedno ovakvo ime i u našim mejnstrim medijima. Čudno, ali eto, valjda je i to jedna mala pobjeda dobre muzike. Makar na tren Bedem fest i Pro Pain su pobijedili. Sigurni smo da će tako biti i večeras na tvrđavi, kada hardkor vojnici zagrme. Umjesto klasične najave, ponavaljamo intervju sa Gary Meskilom, koji je naš ĐorđepunX uradio prije nego što je to postala moda. U međuvremenu evo kako može izgledati set lista:
Unrestrained
Three Minutes Hate
Stand Tall
Sucks to be you
Un-American
Neocon
No Way Out
Voice of Rebellion
Deathwish
Gone Fishin’
In For The Kill
Fuck It
The Shape of Things to Come
Shine
Foul taste of Freedom
Johnny Black
State of Mind
Reci mi nešto o počecima benda?
Sve je počelo u Nju Jorku 1991. godine. Bili smo trojka, i ubrzo po snimanju tri demo pjesme potpisali smo za metal lejbel iz Nju Džersija, Megaforce Records. Naš uspješni i dobro prihvaćen prvi album “Foul Taste Of Freedom” izašao je 1992. godine, i bend je krenuo na turneju i svirao više od 600 koncerata u naredne dvije godine. Naš drugi album “The Truth Hurts” izašao je 1995. godine, a ostalo je dio istorije hard kora.
Kako ste dali ime bendu?
1991. godine svirali smo pod imenom “RAWHEAD”. Imali smo sreće i potpisali ugovor za prvi album iste godine, ali nam je kasnije jedan prijatelj rekao da već postoji bend po imenu RAWHEAD iz Sijetla. Tako smo, zbog mogućeg pravnog spora zbog imena, odlučili da je promjena imena neophodna. Napravili smo spisak sa oko 100 naziva, i svi smo se složili oko imena PRO-PAIN. PRO-PAIN za nas označava”snagu kroz patnju” i generalno pišemo o borbama koje mora da vodi običan čovjek. Da, govorimo o nekim veoma negativnim temama koje susrećemo u svakodnevnici, ali naše pjesme govore da je snaga u masi i da možemo mijenjati stvari na bolje ako se kolektivno probudimo iz sna i ujedinimo zbog većeg dobra. Aktivizam i muzika su dobra kombinacija (npr. hipi pokret 60-ih).
Imate 15 albuma, album uživo, čak ste snimili i tribjut album. Djeluje kao da imate dosta inspiracije za stvaranje muzike?
Da, dok god ima hemije u postavi i dok god osjećamo da naš bend i dalje stvara moćnu i relevantnu muziku, nastavićemo da radimo koliko budemo mogli. Naši fanovi su bili izuzetni prema nama tokom cjelokupne karijere benda, i pokušavamo da im se odužimo najbolje što možemo. Trenutno smo u jako dobrom stanju.
Svirali ste širom svijeta, pa cak i kada to nije bilo bezbjedno. Sjećam se koncerata u Srbiji za vrijeme bombardovanja bivše Jugoslavije. Reci mi nešto više o tom koncertu.
Mrzimo politiku, međutim volimo ljude i naročito smo vezani za one koji gaje strast prema umjetnosti, muzici i životu generalno. Narod u Srbiji ima jak duh i jednako jaku volju za životom, i to smo po prvi put vidjeli sredinom 90-ih. Naš drugi koncert u Srbiji održan je u vijeme krize (NATO bombardovanje), pa smo bili malo nervozni i napeti… ali tamo smo svirali sa razlogom i na kraju nam je definitivno bilo drago što smo otišli tamo i svirali za našu publiku!
Hard kor je iskrena muzika, koja utiče na stavove i živote fanova. Kakvi su tvoji stavovi kada su u pitanju moderni svijet, politika, religije…?
Društvene mreže su svakom pružile priliku da izrazi jaka uvjerenja i mišljenja, a usled toga ja sam u nekoj mjeri prestao da pišem o određenim temama. Međutim, i dalje ne fali tema koje bi mogle da mi rasplamsaju kreativnost. Što se tiče mog ličnog pogleda na moderni svijet, politiku i religije: smatram da su tehnologija i napredni vidovi komuniciranja učinili ovaj svijet manjim i samotnijim. Izgleda da smo empatiju i komunikaciju trampili za narcizam i pop kulturu. Što se tiče mog političkog stanovišta – sebe smatram nezavisnim i naginjem ka centralnoj struji. Po društvenom pogledu sam liberalan, međutim, po pogledu ekonomije sam konzervativan. Što se tiče mojih religijskih ubjeđenja: nisam posebno religiozna osoba u tradicionalnom smislu, ali imam jak sistem uvjerenja koji koristim u svakodnevnom životu i pri donošenju odluka.
Prva pjesma koja me je navukla na vaš bend bila je”Make war not love”. To je zaista naziv koji nosi određenu težinu… Možeš li reći nešto više o toj pjesmi?
Iako je naziv malo provokativan i sugestivan, tekst je više lične prirode nego što je politički određen. Pjesma ne govori o ratu u bukvalnom smislu riječi, već o istrajnosti i prevazilaženju poteškoća. Ako neko ko sada zna pravo značenje pročita tekst, pjesma dobija potpuno novi kontekst.
Povezani ste sa legendarnim njemačkim bendom Bohse Onkelz, čak ste i obradili jednu njihovu pjesmu?
Da, prvi put smo svirali zajedno sredinom 90-ih u Dicenbahu u Njemačkoj. Nekih godinu dana kasnije pozvali su nas na zajedničku turneju. Bila je to turneja u rasprodatim arenama širom Njemačke i Austrije, i prva turneja te veličine na kojoj smo učestvovali. Nekoliko godina kasnije snimili smo obrade njihovih pjesama “Terpentin” i “Keine Amnestie Für MTV” kao omaž bendu, njihovoj muzici i dobrim vremenima koje smo dijelili.
Šta misliš o današnjem HC-u, metalu, panku?
Svi ti žanrovi danas djeluju veoma zdravo. Postoji veliki broj značajnih godišnjih događaja širom svijeta, i mislim da je to jedan od glavnih razloga zašto je danas ekstremna muzika veća nego ikad. Metal, pank i HC neće umrijeti, već će konstantno evoluirati kroz nove bendove i fanove.
Reci mi tvojih to pet bendova/albuma ikad.
MinorThreat / Out Of Step
Slayer / Reign In Blood
Metallica./ Ride The Lightning
Boston / Boston
Cat Stevens / Buddha and The Chocolate Box
Hvala za intervju!!
Hvala vama, i hvala fanovima na beskrajnog podršci PRO-PAIN-u!!! Vidimo se na turneji!!!
\m/ GaryMeskil \m/
razgovarao: ĐorđepunX