PBO ili psihodelična bluz opsesija ili Psihodelic blues obsession je bend iz Sinja, Hrvatska. Upoznali smo vas sa njihovim radom na našem sajtu.
Oni su nas upoznali sa njihovim radom, tj. on nas je upoznao sa njegovim radom i ovim bendom. On je Mile Mijač, znate ga sigurno, kao bubnjara sinjskog M.O.R.T.-a. Jeste li znali da je M.O.R.T. iz Sinja? Odlično je kada bend proslavi svoj grad svojim radom, ali evo Sinj ima i drugi bend koji na prvu loptu ide drugim putem, ali na momente dočara mortovski izraz. Mile na ovom albumu koji se zove „Neobične pjesme običnog psa“ potpisuje tekst, muziku, aranžman uz pomoć par gostiju od kojih zapažamo Moniku Grubišić Čabo koja mu je pomogla oko nekih aranžmana, vokala. Preslušavajući ovaj album padaju mi na pamet razne projekcije i zaključci. Prvi da je to On, Mile, njegov bend, njegov album, njegova stvanost, njegovi snovi, njegova umjetnost. Kao i pas sa omota koji je sam, tako i ovdje “sam” preovladava, singularnost i to je doživljaj koji rastače dalje priču u mnogim pravcima, a to ćete čuti kada uključite album. O tekstovima toliko. Muziku moram upoređivati. Ne da bi unizio autorski izraz, već naprotiv. Na momente me podsjetilo na ludilo Ramba Amadeusa, na momente. Ali definitivno mi je utisak da bi ovo bio sjajan Tarantinovski predložak. Već ovaj album vidim kao sjajan saundtrek neke takve priče. Ali i da završi u nekom drugom filmu ne bi bilo zgoreg. Ovaj album odskače od normativa “pop”. Ovdje toga nema, i ako ćemo danas da pričamo o alternativi i rokenrolu, onda je ovaj album definitivno to. Nema tu ništa za ples, hitično, svega onoga što mnogi smatraju za rokenrol. A opet ću se vratiti na Tarantina i Ramba jer bi u te dvije umjetnosti oni bili pandan nehitičnosti, a popularnosti. Uvijek ta tanka linija koja glasi ostati svoj, vjeran sebi, a dopasti se drugima i ne izaći iz koneksta zadatog. Mile, tj. On, ima očigledno puno muzike i tekstova koju želi prenijeti narodu i narodnostima. Pohvalno je što se kao bend trude da rašire priču, pa zato danas i pišem ovu recenziju. Izuzetno poštujem bendove i muzičare koji se trude oko svog rada, a to je ovdje slučaj. Zato želim da uporedo sa M.O.R.T.-om, PBO čuju od Amerike do Australije, jer Sinj to zaslužuje. Jer Sinj ima dva odlična benda.
“Dragi Bože, ja znam,
Kud god da krenem,
Idem sam.”
ĐorđepunX