Povodom 40. obljetnice originalne objave, Dallas Records izdaje special edition premijernog albuma Parafa “A dan je tako lijepo počeo“. Posrijedi je ključni album jugoslovenske te jedan od ključnih albuma kontinentalne evropske punk-scene. Svakako, riječ je i o najvažnijem hrvatskom punk-albumu.
Objavljen je 5. jula 1980. i manifestirao je meteorski bljesak prve postave Parafa. Tim albumom Paraf je ušao u antologiju lokalne i evropske punk-supkulture, kao i u anale regionalne pop-kulture.
Special edition albuma osim originalnog mixa donosi i četiri bonus pjesme: “Rijeka” i “Moj život je novi val” s njihovoga nastupnog singla objavljenog 1979., singl-verziju “Narodne pjesme”, znanu s kompilacije “Novi punk val 78-80” i live-izvedbu kultne skladbe “Goli otok” izvedene 1979. na nastupu u Puli.
Bio je to jedan od prvih snimljenih punk-albuma na ovim prostorima, no objavljen je s vremenskim odmakom zbog problema s jugoslavenskom Komisijom za šund. Tako je zamijenjen originalni ovitak, neke pjesme nisu uvrštene na album, a amblematska “Narodna pjesma” na albumu je objavljena s drukčijim stihovima. Unatoč tim zahvatima, album je (pr)ocijenjen kao šund i na tržištu se pojavio s višom cijenom. No, to nije umanjilo njegov uspjeh. Početna naklada je rasprodana, pa je kasnije vinilni album doživio i drugu nakladu prodavši se ukupno u 25 tisuća kopija.
I 40 godina nakon izvornog objavljivanja, album “A dan je tako lijepo počeo” zvuči moćno, razorno, opasno, poletno i svježe. Valter Kocijančić, Zdravko Čabrijan i Dušan Ladavac Pjer su na 14 pjesama objavljenih na albumu uspješno spojili inicijalnu punkersku jednostavnost s nesmiljenim juvenilnim buntom protiv zatupljujuće svakidašnjice. Upravo stoga, taj album zvuči toliko snažno i danas.
Kako je rekao Igor Vidmar, jedan od producenata albuma, “Parafi su bili anticipacija dolazeće krize, u smislu preteče društvene deziluzije i nastojanja društveno podređenih slojeva da na bilo koji način izraze svoju individualnost”.
U originalnom press releaseu koji je pratio taj album piše: “Parafi pjevaju o ulici koja znade biti podrugljiva i zajebantska, teška i mučna ulica tinejdžerskih nedoumica, strasti, zasebne mitologije i svog kuta promatranja… zato ova ploča donosi ironiju, podrugljivost, ludiranje i slobodan pristup tabuima malograđanske mediokritetske svakodnevnice.’ Dotad u jugoslavenskoj popularnoj glazbi gotovo nezamisliv, takav pristup osigurao je Parafima neprijeporan kulturološki pijedestal.”