Ooo, bože sačuvaj! Ako je i polovina od svega što je naveo u knjizi tačno, onda Ozzy Osbourne pod a) ima nevjerovatnu sreću da je preživio preko tridesete, i pod b) kako brate pored toliko alkohola, droga, gluposti, zatvora, bolesti i sl. čovjek uspije da zgrne nevjerovatno bogatstvo i da bude jedna od najpoznatijih i najistaknutijih ličnosti u rokenrolu? Kako, majku mu? Kao i svaka autobiografija, počinje najranijim (dosadnim) djetinjstvom… Pa prelazi na Black Sabbath period, i ovdje je interesantno vidjeti razvoj, ali i propast benda, pa solo karijera, svi interni konflikti, alkohol, droge i porodica. Knjiga je u suštini smeće, jeftina zabava za široke mase koji su gladni podataka iz tuđih života, i akcenat je dat na sve one dogodovštine, iliti, gluposti koje je Ozzy napravio tokom svih decenija alkoholisanja i narkomanije, i kao, on se danas svega kaje, i riječnik koji koristi će mu sigurno obezbjediti mnogo praznoglavih obožavatelja koji će sve to da popiju. Žvaka za seljaka. Jeftine riječi koje imaju dobru prođu jer su jednostavne, površno zabavne i buntovne, tako da imate ono famozno odgrizanje glave slijepog miša, davljenje Sharon, tragična smrt Rhandy Rhoads, rasturanje prvog braka, i jedno trilion idiotizama koje je napravio tokom pijanstava i pod uticajem svih mogućih legalnih, poluilegalnih, ilegalnih, postojećih i nepostojećih droga. Ne kažem da nije zanimljivo i da ne nasmije čovjeka, ali ovo su stvari kojih bi čovjek trebao da se stidi, ne da ih ističe i tura javnosti pod nos. Ispovjest? Čisćenje duše? I on sam priznaje da publika nema mozga, pa čemu onda da se toj istoj publici ispovjeda? Jasno je da je ovo još jedan poduhvat na ivici komercijale (a naravno, može danonoćno da se osporava bez da se dođe do nekog zaključka). Ponavljam, ako je i pola od svega tačno … oooo, bože sačuvaj …
Ali, nije baš sve crno. U svoj toj nevjerovatno haotičnoj supi, ima interesantnih pojedinosti i napokon neko iz benda Black Sabbath stavlja tačku na sve kontroverze i govorkanja oko svih navodnih činjenica.
Iko sa imalo razuma, ne bi ovako nešto nikada napisao, ali, očigledno, razum ovdje nema mjesta.
Nikola Franquelli