Rijetko bi se usudio da odem na metal bend ako ga baš ne volim. Kada sam čuo da Gojira gostuje u Budimpešti, izbor je bio jasan. Najbliži solo koncert, za mene sada već ovih metal velikana, je bio u Mađarskoj. Gojira je za svoj nastup odabrala dobro etablirani prostor specijalizovan za ovakve vrste koncerata. Već sam o tome pisao prošle godine u osvrtu na nastup Dropkick Murphysa. Pivo jedan zarez pet eura, zvuk fenomenalan, prostor može da primi gomilu ljudi. Običaj da koncerti počinju rano – oko 19h, je premija. Odmor nakon toga je odličan, za razliku od Balkana đe nedjeljom počinje koncerti u ponoć, a u ponedjeljak ljudi onako “trijezni i ispavani” hitaju na posao.
Došli smo u Barba negra koji se već punio, a sa razglasa je išao najodvratniji mogući power metal. Siguran sam – zasluga klupskog DJ-a. I ako nije najavljen support, u 19:20 na binu je izašao Omega Diatribe – lokalci koji prže prilično dosadni groove, scream metal. Pjevač Diatribe-a izgleda i zvuči kao Frank Carter. Momak potpuno istetoviran (čak i po licu) pjeva kao da je odlučio da to radi cijelog života. U svoj nastup ulaže ogroman trud, što je respect, ali mene, a ni većinu oko mene, ni on ni bend nije pomjerio.
Onda još power metala, dok neko nije pustio Body Count. Eh, sreće. Još smaranja!
…i konačno light show na bini, i… ekipa izlazi. Sve što može da se kaže je da je to najbolji live metal bend trenutno. Produkcija zvuka je nevjerovatna. Mala, ali dovoljna konverzacija sa publikom. Tek toliko da kaže da postoje dvadeset i dvije godine, i da su tek drugi put u Budimpešti. A, imalo se šta čuti. Komplet novi album, pjesme sa From Mars to Sirius, nezaobilazni L’enfant Sauvage, i za kraj obrada Territory od Sepulture. Da su se uhvatili i crnogorskog ora zvučali bi perfektno. Moj utisak je da su bend koji zaslužuje mnogo veći status, i ako su možda trenutno vodeći bend u okvirima svog žanra.
Interesuje me jedino da li će ta energija, želja, iskrenost i skromnost kojom ovo rade potrajati. Ukoliko potraju, zasigurno će ući velikim slovima u istoriju muzike. Što se mene tiče – broj jedan francuski proizvod.
ĐorđepunX