Dolazite iz Koprivnice. Recite nam prije svega o muzičkom backgroundu tog mjesta. U kakvoj klimi je rastao Ogenj?
Koprivnica je uvijek bila poznata kao rock i punk grad, općenito umjetnički. Novinarstvo, slikarstvo, poezija, uvijek je bio grad u koraku sa ostatkom svijeta, što nije mala stavka za grad koji po svom geografskom položaju nije nužno u zavidnom ili privilegiranom položaju. Uvijek je bilo godina tokom kojih su bendovi nicali kao gljive poslije kiše i širili utjecaj na ostatak države. Na svakom koraku svirke i glazba kroz zadnje stoljeće, i više.
Imali smo i jedan od najboljih punk bendova regije, a možda i svijeta, Overflow, koji su početkom 90-ih proputovali Europom i svirali žanr koji su tek kasnije popularizirali bendovi poput Green Daya i Offspringa 1994. godine. Overflow i danas svira; i kao i nekad, i danas potiče mlade da osnuju bend.
Čini se da svi oko nas nešto sviraju i rade nešto vezano uz glazbu i relativno uspjevaju u regiji. Super je što se svi nekako srećemo, sestra gitarista jednog benda udata je za bubnjara drugog i takve stvari. Oni koji su otišli u Zagreb i tamo rade predivne stvari, od odličnih bendova do organizacije koncerata, bookinga, menadžmenta.
Podržavamo se, ne podmećemo si noge. Uzori su na svakom koraku. Učimo jedni od drugih, to se sigurno može reći.
Prije nego ste se skupiil pod ovim imenom, svirali ste u drugim bendovima. Možete li nam reći o predogenjskim projektima?
Stiže malo širi odgovor, probajte pratiti. 🙂
Budući da je Koprivnica takav grad, većina nas smo imala hrpetine bendova i projekata.
Tomislav (frontmen Ognja) je sa svojom suprugom Anom imao hardcore punk bend Božje Ovčice, u kojem je, među ostalim, i bubnjao Denis (sadašnji bubnjar Ognja). Taj bend je prosvirao uzduž i poprijeko cijelu regiju od Krška do Beograda do Dubronika i natrag do Podravine/Međimurja otkuda je bend porijeklom. Ni taj bend se nije utopio u masi bezličnih bendova koji kopiraju američki HC budući da se pjevalo na rodnom međimurskom kajkavskom i svakako ga je jedinstvenim činilo to što je sastav imao i kršćansku poruku. Takav bend teoretski ne bi smio uspjeti unutar antagonizama zatvorene publike, no ipak je prkosio i uspjevao, žario i palio i pridobio mnoge koji su bili na koncertima. Danas su mnogi od tih ljuidi koji nisu podržavali Božje Ovčice, naravno prije no što su svjedočili koncertima, među glavnim kontaktima za svirke Ognja.
Tu smo se učili, kovali i tesali da bismo mogli sve te stvari primjeniti na Ogenj. Ogenj je, doduše, veseliji i bavi se širim i univerzalnijim temama pa na nas ne bacaju suzavac.
Denis i Borna (basist) zajedno su svirali u alt rock bendu Pubic Bunny prije desetak godina, čija se jedina izdana pjesma također može naći na YT. Usporedno s Ognjem sviraju i u eksperimentalnom acid rock sastavu Acid Hags čiji je lider i gitarista Aleksandar Vrhovec relativno poznat među glazbenicima poput Josha Klinghoffera, hrvatskih Majki i mnogih drugih poznatim po cijelom svijetu po svojim pickupima za gitare marke Wizz. Imaju izdan album Wild za Olde Scratch Records.
Denis, također gitarist, trenutno uz Ogenj i Acid Hagse svira gitaru i obavlja produkciju za death metal bend Attitudes To Human Extinction, tvorevinom Ivana Osrečaka. Svira i sa srednjovjekovnim sastavom Corvos Capronca koji sviraju na glazbalima tog doba. Od duda i gajda, citerna, drvenih orgulja sa mjehom… Nekad je imao i death/grind/crust/hc bend Nullified čiji je jedan od uspjeha što su svirali pred austrijskim Belphegorom na Winter Metal Festu u Koprivnici prije mnogo godina. Jedino javno dostupno izdanje jest Lullabies Of Paralysis i mođe se naći na yt i Bandcampu. Otkad zna za sebe sklada, svira i snima. Radi i na mnogim raznim projektima koji će, nadamo se, uskoro vidjeti svijetlo dana.
Luka, naš violist i harmonikaš, vjerovatno je najsvestraniji od nas svih. Prvi je svirao u Češka Obec Bjelovar (član pratećeg benda za folklor), Los Habanos (prvi salsa latin jazz u bjelovaru i okolici) sastav Retrodukcija. Uvertira za Ogenj mu je bio alt grunge metal rock sa tragovima etna; Frog City (tamo je violu koristio kroz pojačalo i efekte), Les (snimali muziku za hrvatski film Aleksi, par izdanja). Član je gudačkog kvarteta Libra s kojm svira u emisijama Hrvatske Televizije The Voice i A Strana i ostvaruje suradnje s mnogim estradnim imenima. Svirao je i u tamburaškom sastavu Bilogora s kojem su izdali pjesmu Tika Taka Tika Fak i za nju u vinogradu iz zezancije snimili video uradak na mobitelu što je ostalo zapaženo na youtube-u sa mnogo pogleda.
Tako da smo svi nekako kopali po underground sceni i imali svoje uspjehe i rasli kao glazbenici, a Ognjom smo se probili na sunce, otvoreni prostor i svjež zrak.
Prvi put ste u Crnoj Gori. Kako bi pred nastup opisali Ogenj i šta publika može očekivati?
Filmsku glazbu kajkavskog karaktera sa punk pozadinom.
Definitivno mogu očekivati bend koji je opušten i usviran, a opet dovoljno energičan da se čini kao da će se sve raspasti od energije i pozitivne napetosti! Bend gladan svirke, pozornice, putovanja i razgovora s ljudima. Živost, šalu, slavljenje života, poneku mračniju ili tužniju pjesmu s više ritma, folkaste poskočice našeg kajkavskog izričaja. Flogging Molly s daleko širom paletom glazbenog izričaja. 🙂 Ali nema mlako!
Iako postojite tek nekoliko godina, već ste dobro zagazili i u Evropu. Kako funkcionišu vaši kajkavski tekstovi po regionu i vani, a pretpostavljam da ni dobar dio Hrvatske nije baš upoznat sa kajkavštinom?
Budući da je sastav nastao kao akustični trio koji je trebao sviruckati po okolici Koprivnice i Preloga, ovo u što se razvilo je prilično čudesno.
Bend je na pozornici takvog karaktera da se slušatelje sve dade naučiti kroz pjesmu! Ljudi velikom većinom dobro reagiraju na naš izričaj, on podupire glazbu i osobnosti koje čine Ogenj i obratno. Možda smo kroz mali milijun sviraka dobili neku generalnu ideju kak se možemo predstaviti bilo kome i bilo gdje. Od Njemačke do Poljske. Iako vjerujem da možemo postati još bolji. Zato se i toliko radujemo Crnoj Gori jer ni nismo sigurni što možemo očekivati ali smo sigurni da ćemo nešto naučiti od Vas!
Velika je sreća što bend ima neku crtu koja rezonira sa svim Slavenskim narodima.
Doduše, nekad Hrvati misle da smo Slovenci. :O
Otkud ideja da stvarate upravo ovako? Šta vas je navelo na kajkavski i koji bi to bili muzički ili neki drugi umjetnički uzori za nastanak izraza grupe Ogenj?
Tomislav kaže da mu je uvijek bilo neprirodno stvarati na engleskom ili standardiziranom hrvatskom. Kajkavski je oduvijek bio jezik pjesme i pjevanja, pitkiji je i lakše se prenose komplicirane ideje. I ono što njemu dolazi prirodno, nekim slušateljima je to egzotično i prema tome i simpatično, a neki se lakše poistovjećuju jer im je jezik realniji. Manje afektiran nego neki naši kolege koji odlično sviraju ali prilagođavaju ideje i jezik da bi bilo pitkije i lakše za razumjeti jezičnom bogatstvu Hrvatske i okolice.
Definitivno su prije nas bili i utjecali Zadruga (zagorski punk metal bend), Cinkuši (koji sviraju modernizirane kajkavske popevke), Miroslav Evačić i Čardaš bend koji su pokazali da se tamburica, koja je naš tradicionalni instrument, dade i svirati i van tamburaša. I svi su oni urlali na kajkavskom, jel to bio podravski, zagorski ili međimurski.
Možete li nas uputiti u slike koje pišete riječima kako bi imali kompletniji utisak o idejama koje prenosite?
Nase pjesme odraz su našeg života, naših ljubavi, našeg unutrašnjeg stanja, našeg pogleda na svijet. Iskrene priče, dogodovštine. Kroz neke tekstove isprepliće se tradicija našega kraja, vjera, odnosi među ljudima. Ništa specijalno, ništa novo, ali iskreno i s puno ljubavi. Iako je teško ili gotovo nemoguće razumijeti naš tekst, zvuk upotpunjuje i zaokružuje cijelu priču. Poseban čar daju naši nastupi uživo koji su jedna druga dimenzija.
Postoji li neki tekstualni ili muzički favorit članova benda među vašim pjesmama?
Naravno! ”Deca Bez Mati”! Može se vidjeti na youtube-u s nastupa uživo i naći će se na slijedećem albumu! Jedva čekamo da je snimimo.
Poslednjih godina bendovi koji kombinuju tvrđi gitarski zvuk ili rokenrol forme sa tradicionalnom muzikom dosta dobro uspijevaju na svjetskim binama. Šta mislite da je uzrok tome?
Krivi su Arcade Fire. Šalim se. Nisu. A možda i jesu?
Možda krene s jednim bendom koji se proslavi i taj izričaj se proširi na kolektivnu svijest? Nisam siguran. Vjerujem da uvijek postoji vrijeme kada ljudi odbacuju tzv. ”tradicionalne” vijednosti, štogod to značilo, i prigrljuju nove i strane koncepte. A opet shvate nakon nekog vremena da postoji ”to nešto” što im raspiruje vatru unutar njih. Tako je sa svime pa i glazbom. Jedna stvar koja je možda zajednička svim tim bendovima jest da imaju radosnu i prizemnu, ljudsku poruku i glazbu, a srž je duboka i prepoznatljiva ljudskoj duši.
Aaaaaaa ma, dobro je dok je tako, da ne filozofiram. Nismo ni prvi ni zadnji i uvijek je takvih bendova bilo i ostat će. Moda ili ne, mi sigurno nećemo preći na klubsku glazbu, ako to postane popularnije. Ovo radimo na način koji radimo jer smo to mi i Ogenj ne može drugačije. Samo proširiti spektar i horizonte!
Zanimljivo je da ste uporedo sa prvim albumom objavili i kratki dokumentarac o nastanku benda koji će se naći i na našim Rokumentarnim danima. Otkud ta ideja?
Krenulo je s prijavom na Dokum fest u Zenici. Odlična prilika za svirku u BiH jer do tada još nismo svirali tamo. Rad na nečem drugačijem nas je posebno zaintrigirala. Bila nam je zabavna ta ideja da dokumentiramo bend i sklopimo filmić. Pogotovo zato što to nikad nismo radili. Žurili smo da dovršimo prije kraja prijava s manjkom materijala. Bojan Koštić, koji nam je bio stalni suradnik i napravio par spotova, editirao je materijal kojeg smo sami skupljali. Sjećam se kako smo sjedili tamo u Zenici u klubu i gledali s ostatkom publike poslije dokumentarca o Magnificu iz Slovenije. Neki od nas su umirali od srama gledajući se u ”dokumentarcu” koji nas prikazuje kakvim jesmo, ali su se čak i ostali sudionici smijali našim glupim forama na filmu pa pretpostavljam da je lijepo ispalo na kraju. 🙂
Krenuli ste kao DIY skupina, pa potpisali za izdavača. Šta vam bolje leži i da li se bend uopšte može probiti DIY oristupom?
DIY aspekt nikada ne odlazi. Odgovorni smo sami za sebe na kraju dana, samo što imamo veću potporu prijatelja iz Dancing Beara. Bilo je doba u kojem je taj ”komercijalni’ svijet bio neprijatelj, vrag i mašina koja jede ljude. Dok su nam počele stizati ponude vidjeli smo da to ipak nije baš tako i da je Ogenj bend kojemu leži i DIY estetika i suradnja sa tom tzv. ”komercijalnom mašinom”. Dali smo priliku diskografskoj kući, otišli na sastanak poslušati njihovu ponudu jer time ne bi ništa izgubili. I shvatili smo da možemo puno više napraviti s takvim prijateljima uz nas. Dancing Bear su kuća Bambi Molestersa, Kojota, The Strange-a, Darka Rundeka (na kultnim izdanjima) i mnogih glazbenika koji se općenito nisu pokoravali nepisanim pravilima i sami upravljali svojim karijerama kako su htjeli.
Često ste na putu. Kako vam se čini regionalna muzička scena? Daje li hiperprodukcija neke zanimljive plodove. Ako imate neku preporuku podijelite je sa nama.
Moramo biti iskreni da ne pratimo aktivno, sve se samo pojavljuje oko nas. Ima bendova koji prolaze mnogima ispod radara, a pune koncertne prostore i prodaju albume. Definitivno ima bendova koji zaslužuju da se čuje više za njih.
Ne znamo s kim ste upoznati ali ćemo sastaviti kratki popis. Od popa do punka. Ischariotsky, Rezerve, One Step Away, Chui, Letarg, The Gentleman, Svemirko, ESC Life, Savant, Rens Argoa, Them Moose Rush, Kensington Lima, Lana Janjanin, Pičke Vrište, Detour, Pavel, Seine, Denis Katanec, Cold Snap, Lika Kolorado, Tyger Lamb, Home Conflict, Mnogi Drugi, Kries, Porto Morto, Nipplepeople, Proleter, Jeboton Ansambl, i ne zaboravimo Top Hat
Razgovarao: DL