Umro je tihi heroj rokenrola – legendarni Chris Rea. Na sami pomen njegovog imena stižu pjesma za pjesmom “Looking for the Summer”, “Auberge”, “Lets Dance”, “Driving Home for Christmass” i nezaboravnoa “Road to Hell”… Rea je na svojih 25 studijskih albuma spojio blues, pop, soul i soft rock. Za života je prodao više od 30 miliona albuma.
Chris je rođen u Middlesbroughu. Imao je majku Irkinju i oca Italijana u brojnoj porodici sa šestoro braće i sestara. „Biti irsko-italijanskog porijekla u kafiću u Middlesbroughu – svoj život sam započeo kao autsajder“, šaliće se kasnije roker.
Danas zvuči pomalo i luckasto da je njegova prva ambicija bila da postane novinar. Ta karijera je završena kada mu je profesor na fakultetu pocijepao jedan od eseja, nakon čega je otišao da radi u očevoj fabrici sladoleda. Pored muzike, Chrisova strast bila je motorsport i Ferrari automobili. Čak se i takmičio se u BMW touring car shoot out u TOCA shoot out na Donington Park-u rame uz rame sa Nigel Mansellom. Za sezonu Formula One 1995. godine, pridružio se timu Jordan kao mehaničar u boksu. „Zaista nisam želio da radim VIP stvari, pa sam bio zadužen za desnu zadnju gumu Eddieja Irvinea,“ pričao je Rea u intervjuima.
A onda je na scenu stupila muzika. Dok je slušao Joe Walsha kod prijatelja, mladi Chris je shvatio da je to nešto što on takođe može raditi. Kupio je gitaru i počeo da vježba sa lokalnim bendovima, a zatim je uspio da potpiše ugovor i odmah je postigao uspjeh sa svojim prvim singlom „Fool“ sa debitantskog albuma Whatever Happened to Barry Santini. Prije toga solo albuma ostaće zabilježeno da je mali lokalni bend Magdalene ugostio u svojim redovima Chrisa, nakon što je sa njima određeno vrijeme provela još jedna legenda – David Coverdale.
Na narednim albumima pokušavao je da potvrdi svoj muzički identitet. Iako su naredna tri albuma dobila povoljne kritike, imali su mali komercijalni uspjeh. Do 1983. godine razmišljao je više puta o odustajanju, ali ponuda iz Irske da promoviše novi album i odradi turneju vratila mu je entuzijazam. Preselio se u London, učinio ga svojom novom bazom i započeo turneje po Evropi, stičući novu publiku i brzo se etablirao kao značajna snaga britanskog rocka, osvajajući zlatne albume u Australiji i Japanu.
Osamdesete su bile godine njegovih najvećih uspjeha iako ništa od toga nije išlo glatko kako bi danas neko pomislio. Sam muzičar je u jednom intervjuu otkrio da je u periodima bez puno angažmana, pa i bez menadžera nastajao zanimljiv materijal. Među tim pjesmama bila je i “Driving Home for Christmass”, jedan od njegovih najvećih hitova. Ona je do 2021. konstantno bila prisutna u etru i svako malo pohodila top liste. „Prije sam bio užasnut da će pjesma uništiti sav kredibilitet koji sam imao, ali sada se šalim sa tim“, rekao je Guardianu 2016. godine. „Kada zaglavim na M25, spustim prozor i počnem pjevati ‘I’m driving home for Christmas’ ljudima u automobilima pored. Oni to obožavaju“, šalio se Rea tada.
Njegova naredna tri albuma donijela su niz međunarodnih hitova, a album The Road to Hell (1989) postao je njegov prvi broj jedan album u Britaniji. Nakon dugog niza uspješnih albuma, odlučio je da želi nešto drugačije. Interesovanje za šezdesete, swing bendove i aranžmane navelo ga je da skicira niz instrumentalnih sekvenci, a iz toga je proizašla ideja za film La Passione, inspirisan njegovom drugom strašću – Ferrariem i motosportom. Po njegovom mišljenju, film je pod uticajem Federico Fellinija, Sergio Leonea, Mel Brooksa i Terence Daviesa. Film i album sadrže više od jednog sata nove muzike Chrisa i drugih izvođača, uključujući Shirley Bassey, koja ima cameo u filmu i pjeva dvije pjesme.
Njegov uspjeh na top listama nešto je opao tokom 2000-ih, kada je, počevši od albuma Dancing Down the Stony Road iz 2002. godine skrenuo od pop rok muzike koju je gajio i okrenuo se Delta bluesu koji ga je prvobitno inspirisao.
Bio je i politički aktivan. Podržavao je Laburiste, a 2017. godine napisao je neobjavljenu pjesmu kao pohvalu Jeremyju Corbynu pod nazivom „What’s So Wrong With a Man Who Tells the Truth?“
Chris Rea preminuo je u 74. godini. Iza njega su ostale supruga i ćerke Julia i Josephine. Objema je posvetio svoje kultne numere.
foto: Andrzej Barabasz (Chepry)/wikipedia