Novembar je jedan od onih bendova koji nikada nijesu zauzeli mjesto koje su zasluživali. Što se mene tiče, oni su jedna od grupa koje svrstavam među najveće, ali zbog neke ,,šire slike” sve je to moglo malo drskije i konkretnije.
Ne volim previše da bendove karakterišem kao kultne, ali Novembar je takav status stekao još krajem osamdesetih, tada pod imenom Studeni Studeni. Iako djeluju dosta dugo, oni nekako najviše pripadaju devedesetim godinama.
Ratne 1999. godine pojavio se i njihov album ,,Licem prema zemlji”, djelo koje se stvorilo nekako niotkuda, kada se najmanje očekivalo, okruženo slikama haosa i užasa. I tu je vrijednost ovoga albuma, bend nije dopustio da se sve slegne nego je odlučio da, ”ovdje i sad”, surovo istinito prenese to stanje svijesti. ,,Licem prema zemlji” je realna i golim okom viđena slika bola, ali i pokušaj da se u isto vrijeme ,,prizovu” i sjećanje i zaborav. Iskreno, to je album kome će se malo ko vratiti u današnjem vremenu za koje se misli da je nešto drugačije od ,,onoga”. Sa druge strane, to je čisto umjetničko djelo koje je otkrilo sve vrline grupe Novembar, i njihov kvalitet da se okušaju u raznim situacijama. Nijesu se držali striktno pank roka, kao svog osnovnog izraza, već su ,,putovali” i na druga ,,mjesta”. Tako smo dobili taj raspon i sudar pravaca, ritmova i ideja, od, naprimjer, konkretnog pank roka u ,,Putujem sam”, ,,Buntovnik” ili ,,Kaži mi” do melanholične ,,U bežanju je spas”, potpuno netipične ,,Raduj se”, sve do te teške istine u ,,Čovek sa idejama”, koja kao da sublimira sve ono što se htjelo reći ovim albumom. Svakako, u prvi plan je vremenom izbila ,,U jutrima je sva istina”. Petnaest godina kasnije, ovaj album djeluje vrlo svježe, kao da se desio ,,ovdje i sad”.
Da ne dužim, uz album ,,Re Contra” grupe Goblini, ,,Licem prema zemlji” smatram najboljim ostvarenjem toga perioda.
Jole
{youtube}JnRZSqvPwMA{/youtube}