Osmog i devetog septembra u Budvi će se održati treće izdanje zanimljivog festivala “Novi val”. O onome što će se desiti ovog vikenda, ali i o stvarima koje su se desile na prethodnim izdanjima festa popričali smo sa organizatorom Novakom Govedaricom.
Čini se da naša zemlja nikada nije imala više festivala. Kao pokretač jednog od njih, kako vidite cijelu tu priču?
Ljetnji festivali, posebno veliki i renomirani kakvi su Grad Teatar Budva i Kotor Art izuzetna su prilika da se upoznamo se mnogim umjetničkim sadržajima kojih mimo festivala ne bi ni bilo. Ako govorimo o muzičkim festivalima, kvalitet je sve slabiji čini mi se: Sea Dance je ove godine imao sramotno izdanje, jasno je da je isključiva svrha zarada organizatora. Lake fest se takođe podvio pod čizmom komercijalizacije, no tamo gdje ima entuzijazma i istinske ljubavi dešavaju se prave stvari – to su prije svih SeaRock i BEDEM fest. Mišljenja sam da u Crnoj Gori fali manjih, konceptualno profilisanih festivala i da bi oni trebalo da budu podržani, a ne glomazne komercijalne konstrukcije čiji su programski sadržaji više nego upitni.
„Novi val” je jedan od najmlađih. Već treću godinu uspijevate da zaokružite priču. Recite nam nešto više o nastanku festivala i njegovom konceptu.
Nisam siguran koliko uspijevamo ali se vraški trudimo da zaokružimo priču evo već tri godine.”Novi val” se spontano formatirao, budući da je NVO Agora ranije organizovala niz disperzivnih događaja koji su promovisali najnovija imena nezavisne kulturne scene. Okupljamo na jednom mjestu i u samo dva dana neke od najznačajnjih filmskih autora i muzičara, mahom mlađe generaicje, iz cijele regije. U fokusu su njihova prva djela – kratkometražni filmovi i koncertne promocije prvih albuma (ako ih ima, ponekad je to samo EP)… Ukratko, trudimo se da u Budvi predstavimo vrlo friške umjetničke senzibilitete i talentovane autore i autorke čije vrijeme tek dolazi.
Šta je to što biste izdvojili kao poseban pečat Novog vala?
Možda to što pokušavamo, a čini mi se i da uspijevamo da publici ponudimo premijerne nastupe budućih zvijezda, makar u alternativnom muzičkom kosmosu. Tako smo prvi ugostili Saru Renar, Anu Ćurčin, Kandžiju i njegov bend koji čine zaista vrhunski muzičari, ali i Mazzom u fugazzu, budvanski bend koji ima sve predispozicije da stekne široku popularnost. Nadalje bi to mogla biti želja da prikažemo koliko kvaliteta trenutno buja na nezavisnoj, nekomercijalnoj sceni. U svakom slučaju vjerovatno bi posjetioci mogli bolje odgovoriti na ovo pitanje…
Od Ane Ćurčin, Dojo i Sare Renar na prvom izdanju, preko Punčki na drugom, pa evo do Luce i Lovely Quinces, uspijevate da publiku animirate jako kvalitetnim autoricama. Da li je ovo dio koncepta festa?
Jeste, na izvjestan način, mada je tendencija na regionalnoj muzičkoj sceni pojava veoma talentovanih i osobenih kantautorki. Usuđujem se da tvrdim da su, u autorskom smislu, čak intrigantnije od mnogih muških kolega. Jednostavno, stasala je jedna nova nezavisna scena prepuna cura sa gitarama, ali i klavijaturama, kakva je npr. Kezz koju ove godine dovodimo na festival, a čiji su muzički izrazi izrazito uzbudljivi, nerijetko potpuno drugačiji od onoga na šta smo navikli da inače slušamo.
Ne treba zaboraviti da kroz fest pokušavate promovisati i domaće snage, kako muzičke tako i filmske… Koliko će one biti prisutne ove godine?
Ove godine na festivalu gostuje podgorički trio Freedom, već poznat ovdašnjoj publici, i budvanski indie rock duo Haze&Ash, koji će premijerno prezentovati pjesme sa dolazećeg albuma „Hedonism”. Moram napomenuti da su svojim kvalitetom i Goblin Zeppelin zaslužili da zasviraju, ali jednostavno se nisu uklopili u programsku shemu ovog septembra. Režiser Nikola Vučinić predstaviće dva svoja filma na festivalu, „Lumpen” i „Žeđ”, naravno ne slučajno. U programu je isto tako mogao da se nađe dokumentarac „Revolucionarni dom” Seja Šabotića, ali fokus je na igranim filmovima.
Kad smo već kod ovoga, kako uopšte vidite crnogorska muzička i filmska dešavanja?
N a muzičkoj sceni vidljivi su pomaci, ali kaska se dosta za okruženjem, Hrvatska je neprikosnoveni lider po tom pitanju – toliko žanrovske raznovrsnosti i produkcionih dostignuća. Isto tako poslednjih godina postavljaju standarde u filmskoj umjetnosti, ali i crnogorska filmska scena je sve zrelija i zato sve češće ima i nagrada na uglednim festivalima. Činjenica jeste da je „novi talas” talentovanih filmadžija u Crnoj Gori neuporedivo moderniji, inventivniji i ako hoćete i posvećeniji od muzičara, čast izuzecima, koji često šlajfuju u nekom prošlom vremenu, ne donose novu energiju ili pak samosvojan senzibilitet- prosto nisu dovoljno prepoznatljivi.
Moram primijetiti da se cijela vaša priča odigrava u Budvi. Mjestu koje i nije dalo puno plodnih autora. Kako sve to funkcioniše i da li nam možete otkriti neki dragulj iz ovog grada?
Ne bih se složio, iako Budva sa jedne strane jeste sinonim za kič paradu. Uzmimo primjer renomiranog pozorišnog reditelja Borisa Liješevića, koji je svojevremno bio pjevač rok grupe čije sam probe rado posjećivao, bili su vrlo dobri. Iz Budve je i Dejan Ivanić, jedan od vodećih pozorišnih glumaca…Što se tiče muzičara, nekoliko najuzbudljivijih i najprogresivnijih su već pomenuti Mazzom u fugazzu, Goblin Zeppelin, Haze&Ash. Štaviše, čini se da Budva trenutno dominira u većini umjetničkih grana, jer u njoj žive i stvaraju i izvrsni likovni umjetnici.
Koliko je uopšte teško sklopiti jednu ovakvu nekomercijalnu priču?
Više nego što možete da zamislite. Ima i stresa, novca nema pa ne može biti satisfakcija, ali srećomm postoji višak ljubavi prema kvalitetnoj muzici i iskrena želja da se mladi zainteresuju i za nešto drugo osim turbo- folka i mutiranog turbo-popa. Vrijedi se boriti, iako se ponekad čini da je to borba sa vjetrenjačama, ali kultura, u konkretnom slučaju rok kultura i film koji su po prirodi komunikativniji, uspijevaju da okupe zanimljivu, hvale vrijednu publiku. Naročito smo ponosni na činjenicu da srednjoškolci s radošću volontiraju, te da uživaju u ponuđenom programu. Njihova pomoć puno nam znači, kao i pomoć rijetkih sponzora.
Što se tiče filmskog dijela programa, ovako sa strane se čini da ga je lakše „sklopiti”, naročito kada se ima u vidu i buđenje domaće produkcije poslednjih par godina.
Da, moglo bi se reći, to je zapravo bila jedna od inicjalnih kapisli cijelog projekta. Sve je krenulo iz Hrvatske, u Srbiji su se takođe pojavili neki novi režiseri i redžiserke, da nije bilo tog iskoraka nakon kreativnog zatišja – a u Crnoj Gori to je zapravo bila tišina narušavana pokušajima diletanata i samozvanih znalaca – možda ne bilo ni našeg malog festivala.
Za kraj možda ne bi bilo loše još jednom prezentovati kompletan program Novog vala.
Ove godine filmski program otvara i zatvara pobjednik Sarajevo Film Festivala: „U plavetnilo” Antonete Alamat Kusijanović i „Tranzicija” Milice Tomović. Zatim tu su nagrađivani filmovi „Zvir” Miroslava Sikavice i „Flafi” Milice Lee Filipovski koja na Novi val stiže sa Teljurajd festivala u Koloradu. Gost će takođe biti i Ognjen Isailović sa filmom „Suvozači”, a crnogorsku premijeru imaće i film Jelene Gavrilović „Nikoga nema”, jedan od pet filmova o odrastanju u selekciji.
U muzičkom dijelu programa pored već pomenutih domaćih snaga i Kezz, nastupiće i Luce, Lovely Quinces koja je jedina ranije gostovala i to na SeaRock-u, a druge večeri koncertiraju J.R. August i Svemirko s bendom, sve u svemu krem regionalne indie scene, manje-više. Dobrodošli!
Razgovarao: dl