Nina Simon bila je žena velike snage, sjajnog glasa i veoma specifičnog karaktera. Pošto je bila očeva ljubimica, bila je naviknuta na bezgraničnu ljubav i zaštitu, što je očekivala od svakog muškarca sa kojim se kasnije susrela. Kako je bilo moguće da žena poput nje, međunarodna zvijezda i dobro poznata buntovnica, toliko zavisi od muškaraca?
Nakon što je napustila očev dom, Nina je izgubila svoje sigurno mjesto, i iako su je hvalili mnogi, nikada nije osjećala dovoljno pouzdanja: “Sve što je meni zaista trebalo je da me neko uzme za ruku i kaže, ‘Ti si u redu Nina. Ne muči sebe.” U mnogim prilikama je, međutim, pokazala divlju stranu svoje ličnosti – gotovo nepodnošljivo nepristojna i neprijatna, vikala je na publiku i svađala se sa mužem Endijem. Kakvo je onda zapravo njeno pravo lice? Može li biti da je ona, kako je to Adler objasnio, imala istovremeno kompleks inferiornosti i kompleks superiornosti? Prema Adleru, “ova dva kompleksa su međusobno povezana. Ne bi trebalo da budemo iznenađeni ukoliko kod pojedinih slučajeva kod kojih prepoznajemo kompleks inferiornosti, otkrijemo i manje ili više skriven kompleks superiornosti.” Superiorna strana njene ličnosti počela je da raste od kako je otkriven njen talenat. Nedugo nakon toga tu njenu stranu zamijenio je nedostatak pouzdanja u sopstvene sposobnosti, jer bez obzira na to koliko dobra ona bila, ona je crnkinja i nije mogla studirati na Kertisu. Njeno izgubljeno samopouzdanje teško se vraćalo, čak i u njenim najboljim danima. Sa istom tom nesigurnošću je voljela i mrzjela, i u vezama uvijek je birala ulogu onog koji prati umjesto da sama bude lider.
Bila je sigurna da će se jednog dana udati za svoju prvu ljubav, dječaka po imenu Edni. Vjerovatno bi to i uradila, ali je ipak izabrala karijeru. Tada je i dalje slijedila svoj san da postane pijanistkinja, i brak nije predstavljao jednu od opcija. Godinama kasnije, došla je da ga “pokupi”, i zatekla ga ostarelog, sa ženom i gomilom djece, kako i dalje drži njenu sliku sa mature na klaviru. Pjesma koju je Edni najviše volio zvala se “My Happiness”, a tekst je išao ovako:
Evening shadows make me blue
When each weary day is through
How I long to be with you, my happiness
…
A million years it seems
Have gone by since we shared our dreams
But I’ ll hold you again
There’ ll be no blue memories then
…
Whether skies are gray or blue
Any place on earth will do
Just as long as I m with you, my happiness
(Večernje sjene čine me tužnom,
Kada se svaki naporan dan završi
Kako samo žudim da budem sa tobom, moja srećo
…
Čini se da je milion godina
Prošlo od kada smo dijelili snove
Ali držaću te opet
I tada neće biti tužnih sjećanja
…
Nebitno da li je nebo sivo il’ plavo
Bilo koje mjesto na zemlji će biti dobro
Dok god sam sa tobom, moja srećo)
“To je bila naša pjesma… Godinama kasnije sjedjela sam na jednoj plaži Barbadosa, provodila vrijeme sa prijateljima, kada sam čula ‘My Happiness’ sa malog tranzistora. Zaplakala sam kao beba, i ništa što su moji prijatelji govorili nije moglo da zaustavi suze.” Svi drugi muškarci bili su manje važni u Nininom životu u poređenju sa Ednijem, ali ona ih se držala, pokušavajući da “pronađe onu ljubav od koje zastaje dah koju je toliko tražila”.
Njena ljubav prema Endiju, drugom mužu, bila je drugačija. Udala se za njega jer se pored njega osjećala sigurno i on je vodio njen posao. Dok su se još uvijek zabavljali, Endi se napio jedne večeri, privezao je za stolicu, uperio pištolj u njenu glavu i natjerao je da izbuca Ednijeva pisma. Bila je prebijena, a zatim ju je on gurnuo na krevet i silovao. To je bio isti onaj čovjek za koga se nedugo zatim udala, ubijeđena da je on onaj pravi. Zasigurno joj je pokazao da on nije jedan od onih sa kojima se treba poigravati. Njoj kao da je bilo potrebno baš to – grub čovjek. Njihov brak trajao je manje od deset godina, epizoda pijanstva se nikada više nije ponovila, ali ipak nijesu bili dugo srećni. Jednog jutra Nina je odlučila da skine svoj prsten i ode na Barbados. Na kraju se “srušila i pustila sve iz sebe”:
I’ve held back my tears just as long as I could
But now my eyes can see it’s all over for you and me
and holding back ain’tgonna do no good
I’m gonna break down and let it all out
Break down and let it all out
I’ve hidden my heart too many times before
Now my aching heart knows that we’re apart
And I can’t hide it anymore
So I’m gonna break down and let it all out
Break down and let it all out
I remember when you used to love me and oh how sweet it was…
But it’s not enough just to remember, ’cause
What good is the past?
Once upon a time…
(Zadržavala sam suze koliko god sam mogla
Ali moje oči sada vide da sve je gotovo za tebe i mene
I suzdržavanje neće donijeti ništa dobro
Jaću se srušiti i pustiti sve iz sebe
Srušiti i pustiti sve iz sebe
Mnogo sam puta do sad skrivala svoje srce
I sada moje bolno srce zna da smo se razišli
I ne mogu to više da skrivam
I jaću se srušiti i pustiti sve iz sebe
Srušiti i pustiti sve iz sebe
Sjećam se dana kada si me volio, i o kako je slatko to bilo…
Ali nije dovoljno samo sjećati se, jer
Od kakve je koristi prošlost?
Nekada davno…
Nakon što je napustila Endija, Nina se zaljubljivala u razne muškarce. Svi oni imali su samo jednu zajedničku stvar: svi su bili poznati i moćni, a Nina je i dalje tražila sigurnost. Imala je strastvenu aferu sa premijerom Barbadosa, i jednu manje strastvenu sa jednim članom masonske lože iz Liberije. Zaljubila se u pisca iz istočne Afrike, koji ju je zamolio da ga sačeka i potom se nikada nije pojavio. Duboko je voljela svakog od njih, a zatim bi ostajala slomljenog srca. “Ti ne znaš koliko puta sam poželjela/ da mogu da te pretvorim u nekog/ ko bi mogao da me voli onoliko koliko ja volim tebe” Ona to nije mogla. A sve što je tražila bilo je “malo šećera…”
I want a little sugar in my bowl
I want a little sweetness down in my soul
I could stand some lovin’
Oh so bad
I feel so funny and I feel so sad
I want a little steam on my clothes
Maybe I can fix things up so they’ll go
Whatsa matter Daddy
Come on, save my soul
I need some sugar in my bowl
(Želim malo šećera u šolji,
Želim malo slatkog u duši
Prijalo bi mi maloljubavi
O takojako
Osjećam se takočudno i takotužno
Želimmalo pare nas vojoj odjeći
Možda mogu srediti stvari pa će nestati
Šta je bilo, tata
Hajde, spasi mi dušu
Treba mi malo šećera u šolji)
Aleksandra Simanić
preveo sa engleskog: Petar
NINA SIMON (1. DIO): PJEVAM KAKO BIH ZNALA DA SAM ŽIVA