Nina Simon (2. dio): “Djevojčica za klavirom”

nina-simone-2

nina-simone-2Džejms Boldvin, afro-američki pisac i Ninin dobar prijatelj, rekao joj je jednom prilikom: “Ovo je svijet koji si stvorila sama za sebe, Nina, i sada moraš živjeti u njemu.” Tokom čitavog života ona bi se prisjećala ovih riječi, i one su se javljale u hiljadama naučenih pjesama, negativnih kritika i rasprava, svaki put kada bi se osjetila zarobljenicom sopstvene sudbine. Baš te riječi su je tjerale da nastavi dalje, čak i u najtežim momentima. Nina je, međutim, znala da postoji jedan svijet na koji nije mogla da utiče, iako je morala da živi i u njemu. Svijet bijelog čovjeka.

Prve godine njenog djetinjstva, kakve ih pamti, bile su bezbrižne i ispunjene radošću porodičnog života, koja je mirisala na pitu od jabuka i slatke knedle koje je njena majka pravila. Njihova kuhinja uvijek je bila puna muzike, hrane i topline, i u njoj je mala Junis najviše uživala. Godinama kasnije, prisjetila se tog vremena u jednoj od pjesama:

Stars, when you shine you know how I feel
Scent of the pine, you know how I feel
Oh freedom is mine
And I know how I feel
It’s a new dawn it’s a new day
It’s a new life for me
And I’m feeling good

(Zvijeze, kada sijate znate kako se ja osjećam
Miris bora, ti znaš kako se osjećam
O, sloboda je moja
I ja znam kako se osjećam
Nova je zora, novi je dan
Novi je život za mene
I ja se osjećam dobro)

Jedna od najtežih lekcija koje je mlada Nina morala da nauči bila je činjenica da ljudi ignorišu i ponižavaju jedni druge zbog boje kože. Njena koža je crna, ali ona dugo nije mogla da shvati zašto bi to moglo biti problem “Jedan prijatelj Džona Irvajna je otišao iz grada na dan i počele su da kruže priče da se viđa sa jednom bjelkinjom. Svi odrasli su klimali mudro glavom, kao da je to u redu– shvatili su. Šta su shvatili, željela sam da znam.” Nije shvatala ni zašto je g-đa Miler odjednom prestala da dovodi svog sina da se igra sa Ninom. Osjetila je da se “ključna tačka” bliži:

See the little brown girl, she’s as old as me
She looks just like chocolate, oh mummy can’t you see
We are both in first grade, she sits next to me
Mom, can she come over to play dolls with me?

We could have such fun mum, oh mum, what’d you say
Why not? Oh why not? Oh. . . I. . . see. . .

(Pogledaj malu crnu djevojčicu, ima godina kao i ja
Izgleda baš kao čokolada, o mama zar ne vidiš
Oboje idemo u prvi razred, ona sjedi do mene
Mama, može li da dođe da se zajedno igramo lutkama?

Mogli bi tako da se zabavimo mama, o mama, šta kažeš
Zašto ne? O zašto ne? O…shvatam…)

{youtube}P49pkKDJkbo{/youtube}

Stvari su joj postale jasne kada je shvatila da joj nije dozvoljeno da naruči sendvič u marketu, ili da koristi javni toalet. Bilo je to teško iskustvo za djevojčicu od šest godina. Osjećala je da nešto nije u redu, ali još uvijek je bila dovoljno zaštićena toplotom svog doma i ljubaznošću dvije dobre bijele dame: Miz Mazi i g-đe Miler. Kada joj je bilo jedanaest godina, pozvali su je da izvede recital u gradskoj sali, i kada je sjela za klavir, vidjela je kako njene roditelje premještaju iz prvog reda kako bi smjestili jednu porodicu bijelaca. Odjednom joj elegancija i maniri kojima ju je Miz Mazi naučila nijesu bili važni: udaljila se od klavira i vikala na organizatore da vrate sjedišta njenim roditeljima, inače neće svirati. Oni su to i uradili, ali ona je osjetila osramoćenost njene porodice i čula je smijeh bijelaca. Njeno djetinjstvo je prošlo, doba nevinosti je prestalo da postoji i ona se zauvijek promijenila: “Dan nakon recitala osjećala sam se kao da su me bičovali, i svaka rana, prava ili umišljena, me je užasno boljela. Ali koža je zarasla, postala malo grublja, malo manje nevina, i malo više crna.” “When I Was A Young Girl” (Kada sam bila mlada djevojka) je pjesma koja govori o koži koja je ogrubjela i o djetetu koje žali za izgubljenom nevinošću:

When I was a young girl I used to see pleasure
When I was a young girl I used to drink ale
Right out of the ale house and into the jail house
Right out of the bar room and down to my grave
Come mama come papa sit you beside me
Come mama come papa and pity my case

My poor heart is aching my heart it is breaking
My body salve-aided and I’m bound to die
Go send for the preacher to come and pray for me

(Kada sam bila mlada djevojka mogla sam vidjeti zadovoljstvo
Kada sam bila mlada djevojka pila sam jabukovaču
Pravo iz krčme u zatvor
Pravo iz gostionice u moj grob
Dodji, mama, dodji, tata, smjestite se pored mene
Dodji, mama, dodji, tata, da se sažalite nad mojim slučajem

Moje jadno srce me boli, moje srce će pući
Moje tijelo melemom umireno i ja ću umrijeti
Pošaljite po sveštenika da dođe i moli se za mene)

Iako joj je majka uvijek govorila da ne treba da se osjeća posebnom u odnosu na druge, Nina je znala da to nije istina. Prvi put kada je sjela za klavir, njen talenat se prikazao i njena porodica je dobila blagoslov. Isti taj blagoslov osjetila su srca miliona Afro-amerikanaca koji su se borili za svoja prava 60-ih i 70-ih godina, ojačana Nininim božanskim glasom. Ona će postati crna ikona i ponositi borac za jednakost, zajedno sa Malkolmom X, Medgar Eversom i Martin Luter Kingom. Sjećajući se dana svog djetinjstva, u pjesmi “Brown Baby”, pjevala je svoj djeci crne puti, uključujući i svoje, o istini i dala im savjet koji ona nikada nije dobila od svojih roditelja:

Brown Baby,
As you grow up I want you to drink from the plenty cup
I want you to stand up tall and proud
And I want you to speak up clear and loud
As years go by I want you to go with your head up high
I want you to live by the justice code
And I want you to walk down freedom’s road
It makes me glad you gonna have things that I never had
When out of men’s heart all hate is hurled
Sweetie you gonna live in a better world
You little Brown Baby

(Bebo tamne puti,
Kada odrasteš želim ti da piješ iz pune čaše
Želim da stojiš pravo i ponosno
I želim da govoriš jasno i glasno
Kako godine prolaze želim da hodaš uzdignute glave
Želim ti da živiš pravično
I želim da hodaš putem slobode
Veseli me što ćeš imati stvari koje ja nikada nijesam imala
Kada iz srca svih ljudi nestane mržnja
Ti ćeš dušo živjeti u boljem svijetu
Ti mala bebo tamne puti)

Aleksandra Simanić
preveo sa engleskog: Petar

 

NINA SIMON (1. DIO): PJEVAM KAKO BIH ZNALA DA SAM ŽIVA