Kada malo čovjek razmisli – manje države, a više festivala… Neki bi rekli za koga je, mnogo je. Tu su džez festivali u Petrovcu i Bijelom Polju, pa Jaggermeister koji je, ma šta ljudi pričali prvi okupio zvučna imena ex yu prostora na jednom mjestu. Ne treba, bez obzira što se sve završilo prilično neslavno, zaboraviti ni Dodoše, koji ove godine uzvraćaju udarac. Tu su i oni manji, ali jako važni. Open Sound ili ovogodišnje novorođenče – kotorski Searock, njeguju muzičku profilaciju koja je mamac za prave muzičke sladokusce. A nešto sjevernije… Sitno odbrojavanje. Velika očekivanja i još veća nevjerica. Ukratko, ovo je stanje crnogorske publike pred ispitom zrelosti koji je očekuje za dvije nedjelje. Organizacija prvog velikog festivala u Nikšiću (budimo realni, pa recimo prvog pravog rokenrol festa u Crnoj Gori) ulazi u svoju završnu fazu. Nije loše vrijeme za malo seciranje. Po najavama, hedlajnerima, aktiviranju brojnih domaćih bendova, propratnim nemuzičkim aktivnostima, bajkerskom i kamperskom prostoru, prirodnom ambijentu… reklo bi se da su organizatori već prve godine zagrizli mnogo. I jako. Prije nego se mašina zahukta, nemoguće je dati bilo kakvu prognozu ishoda. Ako je suditi po muzičkom dijelu programa, realno je reći da za svakog ima po nešto. I kultnog materijala kakav je Urbanov ili još više onaj Brejkersa, komercijalnog poput Pušenja ili Dubioze, koji će privući i one kojima rokenrol nije prvi pick; onih manje poznatih koji će zagolicati gorepomenute sladokusce i naravno domaćih starogardejaca, ali i zajebanih junoša koji će nastaviti da nose barjak starijih kolega. U našoj knjizi, veliki plus za organizatora. Prostor – za ovakav događaj koliko dobar toliko i loš. Da je moglo bolje, vjerovatno jeste, ali preko hljeba pogače… Nemojmo, majka mu stara. Lijepa priroda i izmještenost od gradskog jezgra daju odličan ambijent za ovakav događaj. No, ako se do poslednjeg detalja ne poradi na bezbjednosti posjetilaca i ograđivanju festivalskog prostora, organizator bi se mogao naći na velikoj muci. Upravo će se ovdje vidjeti i zrelost i spremnost publike da iskaže svoju solidarnost i isprati festivalske sadržaje onako kako dolikuje jednom ovakvom projektu. Nadajmo se da “tradicionalista” koji će cibriti dvolitarke na okolnim livadama, van ograđenog prostora, neće biti mnogo. Presmiješne cijene karata im već od starta uskraćuju tu mogućnost, no ćudljiva je to bratija. Ponekad neće iz inata, a ponekad samo da bi pokazali da su iznad „mase”.
O tome da najveći teret pada na pleća tehničkog dijela ekipe, suvišno je trošiti riječi. Iz zvučnika se očekuje pravi „krš i lom”. Vidjećemo da li će ga i biti. Saberi i oduzmi, mnogo prostora za početničke greške, ali uz malo pažnje sve ovo može lako postati najveći muzički šou koji je ovaj dio Balkana vidio.
Može li grad pod Trebjesom pokazati da su forumaši i fejsBUKAČI u pravu kada kažu da je ovo pravi centar rokenrola u Crnoj Gori. Saznaćemo vrlo brzo. Ipak, da nije ove “svjetlosti” na kraju (budoškog) tunela, na njega bi se komotno mogao staviti katanac. Ili poput cetinjske braće, tabla “Nikšić ne radi”.
muljko