Push The Sky Away (pt. 1)
Sve su prilike da Bad Seeds neće svirati nigdje u blizini ove godine. Šteta. Poslednji put su gostovali sa eksplozivnim Dig, Lazarus, Dig! koncertom 2008. u Beogradskoj Areni. Osim po tvrdoj r’n’r svirci i besprekornom muziciranju uigrane ekipe, ovaj koncert pamtim i po kratkoj lezbo predstavi u gužvi partera za vrijeme jedne od “romantičnijih” pjesama. Bravo đevojke.
Veliki plus za bend i njihove fanove. Na kraju svirke gospodin Kejv nas je obradovao najavom da ce se vratiti u BG za par godina, sa novim albumom. Od tog koncerta nažalost ništa ali je novi Bad Seeds konačno tu.
Posle testosteronske injekcije zvane Grinderman 2, Kejv se vratio staroj ekipi sa novim “Push The Sky Away”. Na coveru albuma su Kejv (prvi put bez brkova posle duže vremena) i njegova obnažena gospođa, a unutra pjesme o sirenama upakovane u muzičke majstorije Bad Seeds-a. Ali sastav Seeds-a se u medjuvremenu malo izmjenio, što za osmočlani bend koji postoji ovoliko dugo nije ništa neobično i vrlo je zanimljivo gledati evoluciju njihovog zvuka kao rezultat toga. Odlaskom gitariste Mika Harvija, Kejv je ostao jedini član benda koji je tu od osnivanja. U nedostatku dominantne Harvijeve gitare, pjesme se oslanjaju na bas, klavijature i sporadičan horski krešendo, sve istačkano violinom i semplovima Vorena Elisa koje Kejv opisuje kao “male, drhtave otkucaje srca albuma”. Posebnu pažnju treba obratiti na dilanovski postapokaliptični ep “Higgs-Boson Blues” i baladu o prostitutki Bee “Jubilee Street” (“Imala je malu crnu knjigu sa mojim imenom na svakoj stranici”). Album je prelijepo aranžiran, zvuči moderno i ispolirano sa nekim neo-noir šarmom koji najviše podsjeća na rane Seedse. Svojom tematikom album se ne udaljava puno od tipično kejvovskih priča o tragičnoj i ne-tako-tragičnoj ljubavi u čijoj pozadini su apokaliptični pejsaži, Lucifer, Robert Džonson i, iz nekog razloga, Majli Sajrus. Očiglednu rupu u bendu koju je odlaskom ostavio Mik Harvi sada popunjaju Kejv i Voren Elis, jer sve neodoljivo podsjeća na muziku koju njih dvojica majstorski rade za filmove poput The Road ili Lawless. Sve to na trenutke zna da bude malo monotono ali album za divno čudo ne ispašta zbog toga i ni u jednom trenutku nije nepodnošljiv. Ovo su samo neki novi Bad Seeds-i, jos jedno u nizu solidnih izdanja ovog, sada već tridesetogodišnjeg benda.
Kreativni vrhunac Seeds-a je zasigurno dostignut sa “Abattoir Blues” albumom i Kejv tek treba da nadmaši to dostignuće, što očigledno nije nemoguće. Krenuli su u pravom smjeru i možemo samo da se nadamo da neće prestati (i da će konačno svratiti negdje u blizini tokom sledeće turneje). Sve u svemu, “Push The Sky Away” nije njihovo najbolje izdanje, možda nije ni u top 5, ali ga srećom nije teško preporučiti. Što bi rekli Buksovci (parafraziram): “Sve što onaj Kejv uradi je dobro”.
by Boris
Push the Sky Away (pt. 2)
Prvi moj susret sa stvaralaštvom Nick Cave je bila ljubav na prvo slušanje. Bio je to album „Murder Ballads” i ostao sam zatečen tom kombinacijom muzičke morbidnosti i agresivnosti, upakovane u najnježnije melodije cvjetova lotosa. No, za razliku od drugih fanova Cave-ove muzike, moje interesovanje se zaustavilo na ovom albumu, sa izuzetkom pojedinih pjesama iz ove ili one godine. Jednostavno ne varim njegov stil, i trebam da čekam da se zvijezde poklope kada će Cave ponovo biti u sličnom raspoloženju. I zvijezde su se poklopile na „Push The Sky Away”.
I dalje je to kolekcija „čudnih” zvukova, nesvakidašnjih aranžmana, klaustrofobične sredine, ali je osnova, ono što čini srž svih pjesama, svih malih remek djela, jako izražena, pitka i do bola iskrena melodija. Svaka pjesma, ama baš svaka pjesma na albumu može se ogoliti do kosti, dok se svjetlosti dana i svježem vazduhu ne izlože one krhke melodije koje drže kompletnu pjesmu, i ta srž, ta osnova je ono po čemu je Cave toliko poznat, obožavan zbog, naizgled, potpuno nejasnih stvari. Svi ostali instrumenti su nadgradnja, nešto kao lijepa fasada na čvrstoj i jakoj kući, i u tome leži veličina muzike Nick Cave-a, taj nevjerovatan osjećaj za melodiju, kompoziciju i nadgradnju. Ako tek otkrivate Nick Cave, „Push The Sky Away” vas neće razočarati.
by Nikola