I ako su se stvari popravile u zadnje vrijeme, nažalost, diljem Crne Gore se i dalje gaji tradicija cover bendova koji jedini imaju prolaz kod gazdi lokala, a i šansu da zarade nešto (mada je i to mrčeno koliko čujem). Nedavno sam bio u kontaktu s gazdom jednog lokala iz jednog grada na primorju i kad sam mu na pitanje koliko para tražimo za svirku rekao da tražimo samo plaćen prevoz čovjek je bio zaprepašten. Još veći šok je uslijedio kad sam mu objasnio da mi sviramo uglavnom autorske stvari “Ali ljudi ovdje to neće da slušaju, možete li vi nešto domaće da svirate?”. Kako god bilo, ne valja dok god se autorske pjesme spominju. Dok razni zabavljači i izvodjači narodnija hitova bilježe uspješne svirke na koje narod odlazi da pljeska rukama slušajući “Nothing Else Matters” again and again, i slične evergreen hitove, autorski bendovi ostaju negdje između, u praznini, ni na nebu ni na zemlji, naoružani samo svojim entuzijazmom (btw što mislite o cover bendu koji samo svira Nothing Else Matters dva sata? Mislim da bi bolje prolazio nego autorski bendovi. Ako ima zainteresovanih nek se jave da uzimamo pare). U dijalozima s drugim ljudima često nailazim na konstatacije tipa “Naši bendovi su sranje”, “Zašto bih ja njih podržao kad oni ne sviraju ________ (navesti omiljeni žanr)” i sl. Da ne pričamo o tome da pored toga što bi svaki Crnogorac bio bolji fudbalski selektor od ovog našeg, i bolji šef države od ovog sadašnjeg, isto tako svaki je uvjeren da bi baš on bio bolji u svirci od svih crnogorskih bendova, ali eto, muka mu je da se trudi. Ono što svako uspije da previdi je koliko je teško okupiti i imati bend u ovoj mračnoj močvari zvanoj Crna Gora. Pa da vam predočim dame i gospodo:
1. Ljudstvo – Ne bi ste vjerovali koliko je teško okupiti ljude za bend. I ako svaki dan gledam novog klinca kako kupuje gitaru, većini njih je to običan hir, većina njih su obične lijenčuge koje vole da se slikaju s gitarom za Facebook i da izgledaju kul na bini, ali kad treba da se radi onda je to problem. A i oni koji bi radili žele da sviraju hitove omiljenih im bendova, jer zašto bi se pobogu trudili da smišljaju svoje pjesme kad mogu da vide tablature na internetu i nauče to za koji sat. 10-ak pjesama takvih i idemo na svirku, drugari će da nam pljeskaju jer vole te pjesme. E, zamislite sad koliko je dragocjen svaki gitarista, basista, bubnjar itd. koji želi da odsvira nešto svoje i to na drugačiji način od ostalih. A šta mislite koliko je takvih?
2.Prostor i oprema – Bar što se tiče Podgorice, koliko sam upućen postoji veliki problem s prostorom za bendove – nema ga! Dok recimo u Beogradu imate na svakom ćošku prostore za vježbanje koji se iznajmljuju bendovima, u Podgorici je postojao jedan u Studentskom Centru, koji je ugašen. Jeste da je bio u katastrofalno lošim uslovima, ali bar si mogao da priključiš gitaru i sviraš do mile volje (tj. onoliko koliko si platio). Sad više ni toga nema. A Podgorica je glavni grad jedne evropske države zar ne?
Ono što se da primjetiti je i nedostatak opreme kod mnogih, s obzirom da većina nas nijesu djeca bogatih roditelja niti imamo svoje prihode jer smo uglavnom po fakultetima, srednjim školama i sl. treba dati 300 eura za solidnu gitaru, 300 eura za pojačalo, 200 eura za pedale, efekte, i slična sranja. Ako se uzme u obzir da je 200 eura prosječna plata u Crnoj Gori onda je sve jasno. Većina bendova koje gledate uživo, dame i gospodo, se spremaju za svirku na nekoj raspad opremi i uglavnom tek kad izađu na binu čuju kako zapravo to zvuči.
3. Lokali, svirke, finansije, publika – Možda i najbolnija tačka ovog izlaganja. Zauvijek osuđeni da sviramo po svakakvim rupama sa četvrtinom ozvučenja koje radi, sviramo za pivo ili ni za toliko, a ljudi ispred benda zvani publika su gomila vampira koji jedva čekaju da negdje pogriješite pa da vam sisaju krv zbog toga narednih godinu dana. Vrlo inspirativno zar ne?
4. Rokenrol u medijima – Ne postoji.
5. Medjuljudskobendovski odnosi – tema na koju niko ne želi da progovori, a koja je itekako prisutna i vrlo bitna. Kad napravite bend koji ima bilo kakvog potencijala budite sigurni da će se neko naći da vam podmetne nogu, u svakom trenutku. Pa pobogu, ovo je Crna Gora, to nam je u krvi. Glavni grad i najmnogoljudniji u Crnoj Gori je jedna obična varoš u kojoj svako svakoga zna. I zato su svi spremni da te pljunu jer “znam ja njega, vidio sam ga u grad prošli petak veče, skroz mi je antipatičan”. Da ne spominjemo arhetipske podjele: metalci mrze alternativce, alternativci mrze pankere, pankeri mrze klasik rokere (da, da, neki se i tako izjasniše na popisu) , bla bla bla nja nja nja (a koliko su tek smiješne ove podjele, ali o tome nekom drugom prilikom). A da bi se još malo više svađali tu su i oni koji vole da prave podjele na regionalnom nivou i izmedju gradova tako da se mrze Nikšićani i Podgoričani, Podgoričani i ovi sa primorja, ovi sa primorja i ovi sa sjevera itd. No, na veliku žalost istih moram reći da je sve veća podrška i ljubav među bendovima “novog talasa”, pa će mrzitelji ostati uskraćeni za svoju nasladu. Jebi ga, ne može ni baš sve protiv nas da bude.
Eto, dame i gospodo, drugarice i drugovi – to su ukratko neke osnove nepodnošljive lakoće postojanja crnogorskih autorskih bendova. Pa ipak, pored svega ovoga pojavili su se novi autoski bendovi koji imaju što da pokažu i kažu. Autumn for free, Marble, Fade Out Sequence, Gomila Nesklada, Off Duty, Zaimus, Punkreas, itd. (nek mi oproste oni koje nijesam spomenuo) samo su neki od onih koji su spremni da ulože krv, suze i znoj i pored toga što možda nemaju pola opreme, i pored toga što će uvijek postojati gomila ljudi koji ih mrze, i pored toga što je pitanje da li će ikad dobiti neki medijski prostor, i pored toga što će ih organizator svirke ispaliti i za to mrčeno pivo za koje sviraju, i pored toga što će morati da stisnu muda i ulože svaki cent da bi imali bar neki poluprofesionalni audio snimak svog rada. Tako da sledeći put, dame i gospodo, kad na binu ispred vas izađe neki autorski bend imajte na umu koliko muke je trebalo da stignu dotle. I dobro razmislite da li ćete im aplaudirati ili ćete ih izviždati jer ne sviraju metal/punk/alternativu/whatever. Jer, između ostalog, oni su tu zbog vas.
Stefan (Shin-ei)