Karma, armagedon, 2012 godina i mesija. Sve navodi na majansko proročanstvo i navodni kraj svijeta o kojemu se toliko govori. Kažu da je 2012 godina velikih promjena. Možda su upravo počele. A bend koji pjeva o svemu ovome uz malo sreće, ovog ljeta ćemo imati prilike da ih vidimo i čujemo na našem primorju u vrlo upečatljivoj pozadini mediteranskog zaleđa (Mulj će vas na vrijeme upoznati sa svim detaljima kada organizator bude finalizovao detalje gostovanja).
Nevergreen, polu mađarski, polu srpski bend, je poznat ne samo po kvalitetnoj muzici već i po dvojezičnim albumima. Naime, već dosta dugo praktikuju da izdaju dva izdanja paralelno, jedno na mađarskom jeziku za domaće tržište, i jedno na engleskom jeziku za ostatak svijeta. Muzika Nevergreena je sporiji, ritmičniji i melodičniji doom metal, ali bez one komponente djetinjatog totalnog razočarenja u život i kidanje vena. Ovaj novi album, „Karmageddon”, je djelo zrelih ljudi, bez iluzija, koji nisu u oblacima i koji znaju što hoće. Precizno odsviran i snimljen, jednostavnije svirke koja direktno pokazuje emociju i ideju koju bend želi da prenese. Akcentuirani su melodija i teža atmosfera („Dark Lights” – „Sötétségbol Fény”), kao da žele da prenesu svo svoje razočarenje i grozote koje vide oko sebe, ali na jedan dostojanstven i u sebe siguran način, kao na pjesmama „Tired Wings of Doom” („Dermedt Angyal Szárnyán”) i „Wishes In The Wind” („Népünk Árnya Visszatér”), pjesme koje su odličan primjer dvije različite ličnosti u konfrontaciji – prva mirna i razočarana, druga kojoj su sve iluzije pale i agresivna je. Ne samo da su pazili na teme, već i na estetski poredak pjesama, što je više nego jasan pokazatelj sa koliko ozbiljnosti pristupaju radu. A valja napomenuti i vrlo inspirativnu obradu pjesme „Policy Of Truth” benda Depeche Mode, dok „O Fortuna” obezbjeđuje i dobru dozu monumentalnosti sa kojom se odlično zatvara album. Sudeći po ovom poslednjem radu, bilo bi vrlo djetinjasto propustiti priliku vidjeti ih uživo kada su nam tu pod nos.
Nikola Franquelli