Usljed brojnih faktora, od kojih je među glavnim nezainteresovanost jednocifrenog broja crnogorskih izdavačkih kuća za objavljivanje albuma sa alternativnim pečatom i autorskim radom, ova kultura je gotovo izumrla kod nas. Od zaborava je alternativnu muzičnu kulturu uspjela otrgnuti samo tvrdoglavost nekoliko autora albuma koji su najčešće bili objavljivani u uradi sam varijanti ili na muzičkom tržištu Srbije i znatno rjeđe Hrvatske.
Godišnji skor kada je u pitanju objavljivanje alternativnih albuma kod nas bio je, kladioničarskim žargonom rečeno od 0 do 2. Radi poređenja: u najužem okruženju izdanja su na godišnjem nivou često premašivala trocifren broj. Kada je sredinom prošle decenije, internet ubacio pogon u petu brzinu, vrata digitalne revolucije su se širom otvorila. Kao posljedica toga, razvilo se onlajn izdavaštvo, koje zdravo prijeti da ugrozi tradicionalne vidove objavljivanja muzičkih (ali i drugih) projekata. Isključivanje posrednika u plasiranju muzičkog djela, čak i u Crnoj Gori, dovelo je do poboljšanja situacije.
Godina koja je za nama donijela je veliki broj demo snimaka, EP izdanja i spotova, ali i nekoliko albuma. Oni su važni ne samo zbog toga što su postigli uspjeh kod nas, već i što su prešli granice, pokazali se na susjednim tržištima i ostavili dobar utisak o onom što se dešava u Crnoj Gori.
Bez velikih očekivanja 2011. je načeo materijal Signal test primorskog kvarteta Autumn For Free, koji tehnički spada u prethodnu godinu, s obzirom da je izašao na samom kraju decembra. Ipak, dobar status on je dobio početkom 2011., kada se u martu njihova pjesma 7 doboša našla na prvom mjestu top liste radija Studio B ispred kultnih bendova kakvi su Eva Braun i Veliki prezir. Malobrojni su znali da je ovakav uspjeh isključivo rezultat kvaliteta.
AFF radi i snima u svom studiju Deaf Circuit, a oko promocije debi albuma se nije mnogo trudio. Stavili su ga na besplatno preuzimanje, da bi se potom pojavio i u hrvatskoj preko indi etikete Slušaj najglasnije!. Na pitanje zbog čega nije bilo veće buke oko svega, Dušan Vuleković, frontmen benda je za Vijesti odgovorio: ,,Ne znam zašto nijesmo slali pjesme nikome. Mi imamo običaj da uglavnom ne radimo ono što treba da radimo. Valjda je ovako zanimljivije”.
Upravo iz njihovog studija je trebalo da izađe odavno najavljeni album jednog od najmlađih crnogorskih bendova. Podgorički Shin Ei je još 2010. počeo sa snimanjem, a kako su nam rekli u studiju Deaf Circuit, album je u fazi produkcije. Kao i Shin Eijev prvijenac Oprostite što nam je dobro i debi album barsko – beogradske Pandore je na stend baju.
Do prije par godina u vodama hip hopa jedino je uspio da se dokaže hercegnovsko – kotorski Who See? koji je spotom najavio novi album za sljedeću godinu. Njihovim stopama krenula je prilično brojna domaća ekipa. Reperima ne fali kreativnosti, pa je nedavni izlazak albuma Barska mušica Joe Shua Kizza iz Bara, posljednje u nizu hip hop izdanja za ovu godinu. Materijal je objavio za Trablmejker iz Srbije, a prve promotivne koncerte imao prije par dana. Petnaest numera ovog odličnog materijala, nastavlja tačno tamo gdje su stali Podgoričani Bači rimu trupa sa albumom Brutalni ritual transformacije objavljenim u martu.
Iako nešto zatvoreniji od ostatka crnogorskih rep izdanja, ovaj album je jedan od onih koji su obilježili domaću scenu. Baš kao što je i kompilacija naVAMga čiji je remix ugledao svijetlo dana početkom oktobra. Novu produkciju ove kompilacije, koja je obavezno štivo svima koje interesuje andergraund kultura u nas, kao i produkciju albuma Joe Shua Kizza potpisuje neumorni Baranin Andrija Krivokapić (Dvorska luda). On je pored ovoga uspio izbaciti i ambijentalni album pod pseudonimom Masturbeator, a tu je i singl Grafičke projekcije na kom mu gostuju hrvatski hip hoper Target i DJ Dee iz novosadske Hain Teny ekipe. Ovim singlom on najavljuje album Strip, čiji izlazak očekujemo tokom 2012.
Rad od kojeg se najviše očekivalo ove godine je svakako drugi album nikšićko-podgoričkog benda Autogeni trening. Na pučini živog pijeska je nešto smireniji u odnosu na svog prethodnika koji je proglašen najboljim debi albumom regiona, ali zreliji i okrenut cjelokupnoj atmosferi. Album je kod nas izašao kao samoizdat, dok ga je u Srbiji objavila onlajn izdavačka kuća Silos.
Osim što se pojavio na brojnim top listama regiona, između ostalih i na jednoj od najbitnijih – Hit meseca, album je u konkurenciji za album godine na sajtu balkanrock. I jedna od najpopularnijih emisija koja se bavi promocijom alternativnih bendova – Gruvanje je uvrstila Autogeni trening u top 30 albuma 2011. Od glasova publike zavisi da li će doći do prvog mjesta. Za bend iz naše zemlje ulazak u ovaj top 30 je ogromno priznanje.
Na pitanje otkud ovoliko objavljenih albuma u godini koja prolazi, bubnjar Autogenog treninga Bojan Bojanić odgovara sa opravdanom skepsom da: ,,To može biti pozitivan pokazatelj, ali i ne mora. S obzirom na to da se treba truditi pozitivno gledati na stvari, nadam se da je u pitanju porast broja bendova koji su riješili da se ozbiljno posvete stvaralaštvu”. Sumnju da je u pitanju trenutni uspjeh dijele mnogi. Tu su izuzeci da potvrde pravilo, ali i daju neophodan impuls životu alternativne scene kod nas.
Jedan od tih izuzetaka je i nikšićki hard kor sastav Gomila nesklada koji je izlazak debi albuma ostavio za sam kraj godine. Tridesetak minuta brzih i ubitačnih ritmova skupljenih pod imenom 2000 godina snimali su u Beogradu, a objaviće za mulj.net, jedini crnogorski muzički portal. Baš kao i svi ostali albumi i ovaj će zainteresovani moći preuzeti besplatno.
Zašto su se oni posvetili stvaralaštvu i šta je uticalo na njih, a nedostaje mnogim drugim grupama i autorima? ,,Šta je najviše uticalo? Možda želja da se dokažemo! Kako sebi, tako i ljudima koji dođu na naše svirke. Želimo da čuju šta imamo da kažemo.” – rekao je vokal ovog sastava Marko Vukajlović. Kao najveću prepreku za brojniju produkciju kod nas on vidi – novac. ,,Da bi se išta učinjelo potrebna je vreća para, a fala bogu kod nas to danas ne postoji”. Ili možda postoji, ali ne za ove i slične autore.
Kompletan muzički katalog crnogorskog podzemlja je odrađen sa budžetom od par hiljada eura. Sponzora nije bilo, novac potreban za snimanje prikupljen je putem koncerata ili direktno iz džepa autora. Čak i domaći pop autori za snimanje jedne pjesme često plaćaju sume veće od one izdvojene za ovih nekoliko albuma. To što region ne zna za njih, a koncerte u zemlji održavaju o državnim praznicima, manje je bitno. Alternativna scena u Crnoj Gori živi na račun entuzijazma. A entuzijazam je užasno skup.
Dragan LUČIĆ