Album Previše… je proglašen za najbolji ROCK & ALL album 2008. godine. Ne u Crnoj Gori, već prilično šire. I to u konkurenciji u kojoj su bili Petrol, Repetitor i bendovi sličnog profila i dalekog glasa. Naši momci su dobili što su zaslužili. Ne govorim ovo zato što sam pristrasan (iako bi ova tvrdnja i tada ostala ista), već zato što je to činjenica. Ode Autogeni Trening po svoju nagradu u Sarajevo, a sve su prilike da je to tek početak. Šta reći! Primjer vrijedan pažnje, hvale, poštovanja… Šta će biti nakon Indexa ostaje da se vidi. Najavljeno je dosta toga iz njihovog tabora. Za početak još jedan album, dosta koncerata, ali (uvijek to ALI) pretežno po regionu. Pa, valjda smo i mi region?! Paaaaaaa, kako se uzme. Teško da oni kao grupa (supergrupa bi ispravnije bilo) imaju ikakve veze sa (ne)sviranjem po Crnoj Gori. Da li će im Index pomoći u tome? Sumnjam. No, nedostatak sluha kod domaćih „gazda”, radio i tv stanica, izdavačkih kuća (kao da ih ima?!), a sa druge strane i nedostatak adekvatnog prostora za svirku te adekvatnih šolda za toliko dobrog što momci pružaju, njih ne treba ni najmanje da brine. Nije do njih. Hiljadu puta potvrđeno pravilo se ovih dana potvrđuje hiljadu i prvi put. Neko drugi mora da nam kaže da nešto autentično naše vrijedi, da bi ga i mi smatrali takvim. Naravno čast izuzecima, koji ovaj bend prate već godinama. Ne treba se začuditi ako i oni kao mnogobrojni do sada, zapale za Beograd, Sarajevo, Zagreb ili možda dalje. A ako (kad) se to desi, armija onih koji će da se kunu u njih biće brojnija od armije onih koji su godinama odbijali da ih shvate za ozbiljno ili makar poslušaju bez predrasuda. Sa druge strane, ovo je uspjeh za muziku uopšte, ne samo onu u Crnoj Gori. Grupa je do ovakvog priznanja stigla bez promotera, menadžera, napumpane kampanje, isključivo svojom iskrenošću i dobrim proizvodom. Treba li pominjati toliko dosadnu priču o uslovima u kojima su oni (kao i svi ovdašnji bendovi stasavali, sazrijevali i radili). Pobjeda utoliko bude značajnija. Sagledavajući objektivno, znatno je lakše jednom Repetitoru, Orange Stripsima ili Zinedin Zidanu, hodati stazom koju su utabali decenijama unazad njihovi zemljaci, pa i sugrađani Laufer, EKV, Pankrti, KUD Idijoti ili Disciplina Kičme, nego ovim našima, koji ruku na srce jesu odrasli na muzici gore navaedenih, ali koji su baštinili nasljeđe bendova za koje nijesu čuli ni njihovi najbliži rođaci. Nepisano je pravilo da je Crna Gora kaskala pedesetak godina za svojim susjedima. Ostalo je zabilježeno da je početkom osamdesetih izvođenje mjuzikla The Hair jedino u Titogradu prošlo sa za nas potpuno normalnim hvatanjem glumica za dupe i neslanih šala na račun kosatih Miše Janketića i Dragana Nikolića. Zar se moglo očekivati drugo nego da gomila dobrih stvari koja se rodila ovdje bude zatrpana gomilom drugih, znatno lošijih. Zar nam je neko drugi kriv za stereotipe kakvi se samo viđaju u retro kaiš stripovima retro dnevnih novina i sapunicama braće Karadžić. Zar je neko drugi kriv osim nas samih, što napolju (a još manje ovdje kod nas) ima mjesta samo za jednu Crnu Goru. Onu konzervativnu, koja kaska. Tu-tu-ru-tu-tu crnu Goru. Danas u jednom trenutku smo uspjeli da uhvatimo korak, ako ne sa Evropom u koju se toliko kunemo, a ono sa našim susjedima. Usudiću se reći da muzika Autogenog Treninga, prilično premašuje domete ogromnog dijela scene iz okoliša, pa smo ih ponegdje i prestigli. Nadam se. Oni koji to još nijesu shvatili, moje iskreno saučešće ili sućut. U zemlji gdje slijepac vodi slijepca i ne očekujem lovorike za ovu ekipu, iako ih je debelo zaslužila. No opet oni ne pjevaju tugaljive već pomenute tu-tu-ru-tu-tu tu-ru-tu-tu-tuuuu lagane verse, koji tako dobro pašu uz našu stoljetnu obamrlost. Stoga nije za očekivati da će im neko reći hvala što na bolje mijenjaju imidž zemlje i šire joj vidike. Pred ovim momcima su tek one prave stvari. One za kojima žudi svak ko uzme akustaru u ruke i isproba valjda svima nezaobilazni početnički Smoke on the Water rif. Još Previše dobrih, Previše iskrenih i Previše stvarnih albuma vam želimo. A i nama.
Muljko.