Da krenemo kratko od toga gdje su te ljudi prvo upoznali, Titos bojs. Svirali ste prošle godine kući na Monteparadisu?
Jesmo, nakon 11 godina ponovo na Monte Paradisu. Nedostajao mi je tamo vajb ranijih godina – promjenilo se puno toga. Svirke su ti kao fotografija: kad nakon puno godina rekreiraš mjesto zločina, tijelo upali sva čula detekcije, počne kombinirati i računati kao kompjuter. Publika je danas skroz drugačija, sumnjičavi su prema nama i žao mi je malo zbog toga. Mi smo ostali isti samo su nam ugradili čipove, a ovi novi klinci nose čipove od rođenja. U svakom slučaju bilo mi je drago da sam vidio sve preživjele punk sudionike post ratne tranzicije, vidio sam im bol na licima i godine provedene u limbu beznađa. Dali smo sve od sebe. Uvijek dajemo 200 posto.
Izašao je tvoj novi album, pod pseudonimom Ned O Millick, i zove se Solidarity. Prisustvujemo danas nekoj globalnoj Solidarnosti, međutim ti si mislio na nešto drugo. Reci mi sve o konceptu i kako je sniman.
Pa u stvari i nisam mislio na neki drugi oblik solidarnosti, kad sam odlučio da nazovem album Solidarity. Upravo sam i mislio na solidarnost u njezinom izvornom obliku. Pitao sam samog sebe, s obzirom na protestnu liniju pjesama, kako bi bilo najbolje da nazovem album. Šta je znakovito, prepoznatljivo – kad bih imao samo jednu riječ za izbor da prenesem ljudima poruku, danas, u 21. stoljeću, u 2020., da uzviknem, da stavim pečat – šta bi to bilo? Solidarnost mi se činila kao jedini logični izbor. Osobina koje više nema, izumire u ljudima, briše joj se kulturološki zapis. I eto, mjesec dana nakon što sam objavio album, bam! Corona došla u posjetu i sad su svima puna usta solidarnosti. Nekako se političari njome najviše razmeću i koriste ju kao glavni adut za skupljanje poena i političkih simpatija. Vidjet ćemo koliko će ostati solidarnosti u ljudima nakon što se završi ovo opsadno stanje. Solidarnost treba biti predmet u osnovnim školama: matematika, biologija, geografija, solidarnost.
Da se vratim na album, a samim time i na tvoje podpitanje kako je zamišljen i sniman. Ako se slažeš, htio bih priložiti link vaših kolega iz Rockomotiva magazina, gdje sam u detalj objasnio sve o albumu kao konceptu, kako je zamišljen i izveden.
https://www.rockomotiva.com/fresh/albumi/ned-omillick-making-of-cooperative-solidarity/
Album je dobio dobre kritike naročito sa strane, u Poljskoj je br.1 na nekom radiju?
Album dobiva samo pohvale sa svih strana, kolege muzičari ga osobito hvale. Ma svima je sjeo u uho! Ima posebnu atmosferu, drugačije zvuči od ovog što se danas izbacuje. Ima svoju DNA i to je najbitnije: ne oslanja se na trendove, svatko je svirao kako je znao i osjećao, a ja sam to spojio u nešto zajedničko.
Da, u Poljskoj je prvi singl “Sunce” završio na prvom mjestu top 10 ljestvice poljskog radija Kafana.FM koji je specijaliziran za balkansku muziku. Dva mjeseca sam već u top 10, a sad sam i zaglavio na prvom mjestu. Meni je to super, u Poljskoj, na neutralnom teritoriju, bez lobiranja, izdavačkih kuća, ostaviti iza sebe na ljestvici neke naše velikane kao što je Mile Kekin, Dubioza, Letu štuke itd. a doma, bez obzira što me na sceni kolege muzičari svi znaju, u komercijalnom smislu sam totalni anonimus. Pitaj neki curetak ili momčića u Slavonskom Brodu tko su tito’s bojs ili tko je Ned O’Millick, neće imati pojma. Postavlja se pitanje šta bi bilo da imam iza sebe izdavača i promo mašineriju dole kod nas. Odgovor je da bi se “Sunce” vjerovatno rolalo od jutra do mraka po svim radio postajama, ali to se neće desiti, jer sam outsider a sad i gastarbajter. Jednom kad odeš, zamjeraju ti to dok ne umreš. Pogledaj šta rade Štuliću već 30 godina.
Živiš u Njemačkoj i koliko znam posjećuješ koncerte. Reci nam nešto o klubovima i sceni…
U Minhenu sam već dvije godine, supruga je sa mnom, radimo, živimo. Većinom odlazimo na velika događanja ili na veće klupske koncerte. Pošto ne pijem i ne drogiram se, baš nemam nekih zajedničkih dodirnih točaka sa ostalim posjetiteljima koncerata. Što se tiče underground scene, ona zahtjeva aktivizam, a za to još nisam spreman. Ne da mi se muvat po antifa skvotovima ili akcijama. Naravno, odem tu i tamo na neki manji koncert do sto ljudi, ali izbjegavam da prečesto srećem ista lica na tim manjim svirkama.
Koji su ti planovi kada je u pitanju album i live izvođenje?
Ne planiram svirati ove pjesme uživo sa bendom. Prvo, jer nemam svoj prateći bend, a drugo, riječ je o albumu na kojem sviraju trideset i dvije osobe. Puca sve po šavovima u aranžmanima i trebao bi mi omanji orkestar da izvedem album u cijelini. U svakom slučaju, vidim sebe na bini u nekoj sličnoj varijanti, sa nekim multikulti bendom. Šta i kako, još ne znam. Evo nedavno je emigrirao i Silvestar Mrak iz Osijeka, također sa svojim porodicom u Minhen i u kontaktu smo. On je isto genijalan songwriter. Mnogi ga od vaših čitatelja vjerovatno znaju kao frontmena benda “Grupa tvog života” i kao višegodišnjeg gitaristu osiječkog benda “Gužva u 16-tercu”. Skupljaju se pomalo ostaci ostataka sa jugo genima pa ćemo pomalo složiti neku našu balkansku post tranzicijsku verziju Gogol Bordela. Na primjer, Yugo Pizde Group ili tako nešto… Materijala imamo i on i ja za pet albuma da snimimo.
Takođe jedan od onih si koji se trude da svoj rad i prezentuju, tj ne čekaš da se neko smiluje pa da objavi vijest itd. Čini se da dosta ljudi koji su u bendovima čekaju da ih neko zove, cima…
Naviknuo sam tako da radim od početka, zbog tito’s bojsa i sustavne cenzure koju trpimo kao bend već 20 godina. Da se mi ne trzamo, ne bi nas nitko zvao niti nam se javio, pogotovo kad nisi prečesto koncertno aktivan, a kod nas je to slučaj zadnjih godina. Jebiga zajebano je, ali nitko nikad nije ni rekao da će biti lako. Možda se i nama jednog dana javi netko, pa nas pita za mišljenje.
Imaš li već ideje za nove pjesme, album?
Planiram sa ovim Ned O’Millick Cooperativom izbaciti jedan singl godišnje, i tako dok me služe uši, razum, zdravlje. Albume ne mislim u tom obliku više snimati. Jako je iscrpljujuće. Ako složim neki bend ovdje u Minhenu, kao što sam ti gore rekao, onda svakako planiramo napraviti album i krenuti u Njemačkoj od nule, gdje ćeš veći izazov. Imao sam 20 godina vremena za eksperimentiranje, sad mogu napokon primjeniti recepturu i oprobati sreću na zapadu. Što se tiče tito’s bojsa, tu imamo podosta planova. Planiramo izbaciti nove materijale na kojima radimo i neke stare, remiksirane i remasterizirane. Uskoro se bliži i 20 godina od izdanja prvog albuma. Bit će svega da raja ne ostane gladna. Pomalo, ali čvrstog koraka, gazimo sigurno prema penziji.
Hvala za intervju, pozdrav iz Crne Gore!
Hvala tebi i ne dajte da vam vanjski i unutarnji elementi diraju antifašizam u Crnoj Gori, krvavo smo stekli slobodu. Čuvajte ju ko zjenicu oka svoga!
ĐorđepunX