Album zvanično izlazi 18. septembra, a mi smo ga dobili na preslušavanje putem izdavača Century recordsa. Pet godina nakon posljednjeg albuma Apex predator- Easy meat birmingemska mašina se vraća svježija nego ikad. Tate grind-a su tate i to dokazuju još jednom. Za grind album i ovako ubitačnu svirku 47 minuta je zaista puno, a oni sviraju kao momci od 20-ak godina. Energija puca i pršti, i ne morate nužno biti fan grind core-a da bi ste voljeli ovaj album. Mislim da će se posebno svidjeti ljubiteljima malo više heavy zvuka, a u suštini ima svega i black metala, hc punka, mraka, posebno mračne i black su stvari “Joie de nes pas vivre” i “Invigorating clutch” i tu se malo pada u brzini na albumu, ali je vraća ubitačna “Zero gravitas chamber”. Vjerovatno bi ljudima koji preferiraju ovaj žanr malo više legla sirovija produkcija, al oni zbog statusa i godina ne mogu to da urade. Album zvuči perfektno. Russ Russell je kriv za to. “Fluxing of the muscle” ima malo moderniji pristup, naročito rifična kao kod nekih novih bendova metal usmjerenja. Nakon toga imamo nešto clean vokala u sjajnoj alt metal stvari “Amoral” koja je moj favorit uz “Contagion”. Numera koja nosi i naziv albuma je čisti Napalm, to je taj grind i trejdmark benda, “Acting in gouged faith” je istog tempa, i grindy zvuka a album se opet umiruje i završava sa “A bellyful of salt and spleen”. Album otvaraju ubitačna “Fuck the factoid” koja nas uvodi u cijelu priču, a na albumu su još i “Backlash just because” i “That curse of being in thrall”. Kao što i sami kažu uvijek su imali raznih uticaja, a ovaj album još jednom i pokazuje to da ih dosta stvari vuče i da bi mogli svirati potpuno neke druge žanrove i da to zvuči besprekorno. Cover albuma je dosta simboličan. To je fotografija ruke u plavoj hirurškoj rukavici koja davi bijelog goluba iz kojeg curi krv. Mediabook specijalni CD će sadržati i tri bonus pjesme sa dva covera od Sonic youth – “White kross” i “Rudimentary peny- Blissful myth”, i pjesmu “Feral carve-up”, a vinil će sadržati bonus pjesmu “Air’s turn turned foul in here”. Svirači su fenomenalni Danny Herrera, Shane Embury i Mark “Barney” Greenway kojeg ćete uskoro imati priliku da gledate u našoj emisiji Premotavanje. Sve u svemu poslije toliko godina rada i izdavanja Napalm zvuči svježe i nimalo dosadno. U vremenu kada mnogi bendovi zbog zasićenja prestaju da postoje Napalm i dalje praši punom parom.
ĐorđepunX