Da li je moguće da Motörhead nakon toliko godina, i nakon jedno pet šest albuma koji manje više vrlo slično zvuče, mogu publiku da iznenade sa nečim novim? Da li je moguće da Motörđed i dalje prašti, dere, grmi i reže?
Moguće je, nego kako nego je moguće! „Lost Woman Blues”, „Dust and Glass”, „Keep Your Powder Dry” i sve ostale pjesme sa ovog novog albuma pokazuju da su Phil Campbell, Mikkey Dee i Lemmy u formi, u mnogo boljoj formi nego što bi bilo ko pomislio. I ne samo da mogu! To je to! To je rock and roll! Nema tu što više da se doda ili oduzme! Tačka! Ko se ne slaže, ugazio u govno svakog jutra na putu za posao od sutra do kraja svojih dana!
Ne govorim o nevjerovatnim muzičkim preokretima i egzibicijama. Ne govorim o muzičkoj revoluciji. Govorim o pjesmama koje su suvoparni Motörhead, ali sa nečim novim u sebi, nečim što Lemmy do sada nije nikada, ili je vrlo rijetko istresao iz rukava, i što zvuči đavolski dobro. Kao da je otkrio neki izvor ideja koji je čučao negdje po strani jer nije samo novi Motorhead da iznenađuje. Tu je još side projekat Headcat, pa najavljeni solo album, konstantno druženje i snimanje sa Dave Groh i ko zna koliko još toga što mi je promaklo! Čovjek ima iskustva za izvoz i ima i dalje još skrivenih aduta, a na ovom albumu ih je iznenađujuće mnogo, mnogo više nego na prethodnim albumima, ali najvažnije od svega je to što je do krajnosti iskren i požrtvovan onome što radi, do te mjere da je i svoje zdravlje podredio muzici. Isto kao i svi njegovi uzori, do zadnjega! Ali, ne spomenuti Phil Cambell i Mikkey Dee bi bila velika greška. Samo poslušajte njihovo sviranje na „Crying Shame”. Poslušajte solažu na toj pjesmi! Stari dobri Motörhead, jedan kroz jedan!
Bilo bi za očekivati da će recenzenti i novinari da u fokusu imaju nove pjesme, ali, fokus je pomjeren na Lemmy-eve zdravstvene probleme zbog kojih je otkazana evropska turneja. Čovejek u svim intervjuima lijepo kaže da je ok, da se sve riješilo reativno brzo i da će još neko vrijeme psovati i svirati rokenrol, ali novinari uporno isto vrte. Traže nešto novo i „skandalozno” pošto poto, a to da je ostavio duvan i alkohol, nisu dovoljno jake vijesti. Da su imalo zainteresovani za Motörhead, otkrili bi mnogo toga interesantnon i novog na „Aftershock”. Otkrili bi odlične pjesme, otkrili bi nove rifove, vjerovatno bi se usrali od Lemmy-evog nepokolebivog stava … otkrili bi jedan odličan Motörhead album! Da li je iko sumnjao?
Nema zime za Motörhead. Dok je Lemmy živ, biće i dobrog rokenrola, a Lemmy je besmrtan! Tačka!
Nikola Franquelli