Završena je deseta Morinjska Gitarijada. Molim Vas da dobro obratite pažnju na brojku. Deset.
Deset godina da se ovaj mini primorski festival održava. Deseta godina da se održava na nogama i to zahvaljujući najviše gospodinu Vojislav Uljarević (i nekolicini entuzijasta) koji iz godine u godinu daju sve od sebe da se ova lokalna manifestacija ostvari i zadrži kontinuitet. I još jednom Vas molim da obratite pažnju na još jedan detalj: ovo je deseta u neprekinutom nizu gitarijada.
Ovogodišnja set lista je sadržala isključivo domaće bendove. Na binu su izašli Mangrov, Punkreas, Abzofran i Manitou. Međutim, za ovaj put bih se zadržao na samu organizaciju, ne i svirke. Krenimo od početka, od činjenica i odmah da serviram šok iznenađenje. Bina je mala na plaži ispred nekoliko kuća a vijest o gitarijadi je ove godine privukla cirka 150 ljudi. Činjenice ukazuju da nešto nije u redu i da treba naći što je, te kako to ispraviti.
Konstatacija problema, analiza problema i mogućnosti, plan akcije! Morinjska gitarijada je djelo entuzijasta i pretvorila se u svojevrsnu lokalnu legendu i prepoznatljiv događaj koji Morinj na mapu svijeta stavlja ne samo u kontekstu plažno relaksacionog turizma. Iz tog razloga, imperativ je da se održi na životu i da se obogati, proširi i poveća. U okvirima u kakvim je danas, budućnost Morinjske Gitarijade je vrlo neizvjesna. U razgovoru sa g. Uljarevićem, pojedinim prijateljima, i iz onoga što sam mogao da vidim, uložen je veliki trud i tu je iskrena želja da se gitarijada održi, ali su potrebne korjenite promjene da bi se i održala. Finansije su naravno najveći kamen spoticanja, ali kontra opštem mišljenju, uvjeren sam da dobrim planiranjem, upornošću i jednogodišnjom organizacijom je moguće i taj problem prevazići. Nakon deset godina, i vrabcima na grani je jasno da Morinjska Gitarijada nije manifestacija paravan, već iskreni kulturni događaj na alternativnoj muzičkoj sceni.
Postoje opcije ekspanzije i održavanja gitarijade. Želja je organizatora da se gitarijada ne izmješta u obližnje gradove sa većom infrastrukturom i tu ga podržavam i pozdravljam. Što je zabačenije to bolje. Em je avantura doći, em je mogućnost da nekome smeta manja, em je to lokalni patriotizam pokazan u najboljem mogućem svjetlu kroz jedan kulturni događaj. Strani turisti plaćaju basnoslovne cifre da bi vidjeli i doživjeli nešto poput Morinjske Gitarijade u drugim krajevima svijeta. Pa zašto ne bi onda i ovdje? Uočljivo je takođe da organizator želi da zadrži lokalni i ne pretjerano komercijalni karakter i to je odlična ideja. Tu se suprotstavlja opšti trend (liberalnog kapitalizma) da se sve širi i uvećava i da se izvuku maksimalni profiti. Ako profiti nisu ukalkulisani, niko niti želi da razgovara od organizaciji. Zato je potrebno naći neki prihvatljivi kompromis. Prostora za organizaciju ima, ali bi sama rganizacija, logistika, obezbjeđenje, te uslovi za muzičare i publiku morali biti veći i čvršći. Moguće je miješanje snaga sa nekim većim i festivalom sa iskustvom te izgrađenom logističkom bazom, npr Lake Fest koji se dokazao kao festiva koji gaji iste moralne vrijednosti, i da Morinjska Gitarijada bude prepoznatljiva cjelina u sklopu jedne veće slike. Ili organizacija NVO-a koji bi se isključivo bavio organizacijom kulturnih događaja Morinja gdje bi gitarijada bila centralna manifestacija. Bilo je tu još ideja i siguran sam da bi se kroz ozbiljan razgovor i konsultacije došlo do još mogućnosti i rješenja koje bi sponzori bili vrlo voljni saslušati i prihvatiti. Ako neće ovi sadašnji, naći će se oni koji hoće.
Opcije su mnoge i svaka ima svoju budućnost. Morinjska Gitarijada je postala jedan vrlo prepoznatljiv brend malog primorskog naselja koja ima neslućeni potencijal i važnost za samo mjesto, opštinu i širu okolinu i sada je na organizatorima da urade onaj naredni korak u evoluciji. Potrebno je održati i gajiti u svom rastu, a kakva je trenutna situacija, njen opstanak možda i nije diskutabilan, ali svakako se postavlja pitanje svrsishodnosti.
Nikola Franquelli