Monografiju „Kako je bio rokenrol“ priredili su Vukojevićevi prijatelji Goranka Matić, Predrag Popović, Dragan Kremer i Momčilo Rajin dvije godine nakon njegove prerane tragične smrti u Londonu u kolovozu 2003. godine, sa ciljem da se osvijetli značaj i kvaliteta doprinosa jednog od najutjecajnijih autora koji su ikada pisali o rokenrolu na našem jeziku.
U ovoj bogato ilustriranoj knjizi, sa preko pet stotina stranica velikog formata, sabrani Vukojevićev opus nije samo svejdočanstvo o jednom značajnom novinaru i rokenrol kritičaru, već i čovjeku čije je pisanje u Džuboksu, Startu, Politici i Ritmu generacijama ljubitelja Beatlesa i Idola, Led Zeppelina i Bijelog dugmeta otvorilo i dešifriralo nove puteve. Slobodno se može reći da njegovi radovi funkcioniraju kao spomenik čitavom jednom vremenu.
Kao izdavač, Društvo ljubitelja popularne kulture na ovaj način želi ovakvu vrstu baštine ponuditi kao općekulturno dobro, podržavajući slobodan pristup znanju i historiografiji.
>> Preuzmite monografiju Branka Vukojevića “Kako je bio rokenrol”
Branko Vukojević (Šibenik, 1956 – London, 2003) prvi svoj članak objavio je 1975. u Džuboksu – tada jedinom muzičkom magazinu u Jugoslaviji – za koji je redovno pisao do 1983., a u kome je glavni urednik bio od 1981. godine. Potom se bavio video igrama i studijima dramaturgije, a rock kritici se vratio u magazinu Ritam koji je uređivao od 1990. do 1991. godine. Nešto prije toga je napisao scenarija za prvi film („Do izvora dva putića“) iz omnibusa „Kako je propao rokenrol“ (1989), te za film „Video jela, zelen bor“ (1991) Gorana Gajića. Od 1992. je živio u Londonu, gdje se bavio kompjuterskim dizajnom i glazbenim spotovima. Preminuo je u tom gradu 30. kolovoza 2003. godine od posljedica prometne nesreće. Dana 4. septembra ove godine, proslavio bi 67. rođendan.