Nijesam od onih koji žale za predigitalnim stadijumom muzike. Mnogo mi je draže kada bend o kojem sam nešto načuo nađem za nekih desetak minuta guglanja, nego desetak i više mjeseci rovarenja po štandovima, trafikama i ličnim fonotekama – kako je to bilo devedesetih. Poput Zagorovog povremenog saputnika Diging Bila, blago se tražilo svuda. Obijale su se pijace (da, one zelene) i zaboravljeni koferi puni prašnjavih ploča, u potrazi za onom jednom nepoznatom pjesmom, još nepoznatijeg autora koju ste načuli sasvim slučajno. Nijesu bili rijetki ni oni koji su sa stand by dvokasetašem (najčešće sredstvo za reprodukciju kaseta) zauzimali busiju ispred tv kutije sa dva domaća i dva italijanska kanala, uzaludno čekajući da se opet pojavi baš ta pjesma koju su nedavno čuli. Kome ovo nedostaje, sigurno laže ili je neki veći problem u pitanju.
Međutim, ima stvari koje digitalizacija i kompletan internet nikada nijesu uspjeli zamijeniti. Vjerovatno nikada i neće. Jedna od njih je i mikstejp. Jedan od razloga je i taj što se kompilacija na kasetama danas rijetko ko sjeća. Čak i u krajevima poput naših u kojima su kompakt diskovi, CD pisači i internet stigli sa dobrim zakašnjenjem, a već pomenute kasete duuuugo dominirale tržištem. Sastavljanje kompilacijskog diska ili mp3 plejliste danas oduzima nekoliko minuta, a brisanje istih par sekundi. Bez ili sa predumišljajem.
Kasete su i pored svega sačuvale jednu drugačiju priču. Satima se pažljivo tražilo, biralo, kompiliralo, vodilo računa o pauzama između pjesama, nivoima snimaka i uklapanju u 60minutnu traku (nepisano pravilo je bilo da je sat optimalna dužina ovih muzičkih kolaža). Oni kreativniji su crtali omote sa nazaobilaznim nazivima VOL taj i taj. Ovako „skuvane” plejliste su nosile emociju koju digitalna era nije uspjela reanimirati.
Kao rijetki svjedok ovoga tu je Rob Gordon sklupčan pokraj muzičkog uređaja, koji Lorinom kompilacijom daje istorijsku vrijednost Hornbijevom „High Fidelity”. „Pravljenje dobre kompilacijske kasete, kao i raskid, je teško i traje mnogo više nego što se na početku čini. Započinje se sa ubistvenom pjesmom, da zgrabi pažnju. Intenzitet još malo pojačaš, ali ne pretjeruješ. Onda moraš sve malo ohladiti. Postoji mnogo pravila”. Gordonova predanost (John Cusacka u Frearsovoj ekranizaciji Hornbija) se graniči sa fanatizmom. Kao u ostalom svih onih koji su se ikada igrali sa mikstejpom.
Kažu da se istorija ponavlja. Ova stranica muzičkog dijela učiteljice života je vjerovatno izgubljena u nepovrat. Sam osjećaj utkivanja sebe u niz povezanih pjesama prije nego ih nekom poklonite ili jednostavno ostavite sebi, kako bi memorisali neke važne datume, je ostao iza nas. Ma koliko napredniji bili novi formati, ovaj momenat je ostao snimljen isključivo na kaseti. Pa još ako je hrom dioksidna.
Jedan od razloga za pokretanje emisija na našem portalu je upravo ovaj izgubljeni audiofilski raj. Od ponedjeljka na našem portalu moći ćete slušati emisije posvećene muzici. Svojevrsne kompilacije onoga o čemu smo već pisali, ali i nečega skroz novog. Ukoliko želite učestvovati u kreiranju ovog „programa”, tu smo. Sklopite plej listu. Ako hoćete još ličniji pečat nasnimite i koju riječ između pjesama. Postavite sve na neki od preživjelih sajtova za šerovanje i javite nam se na muljredakcija@gmail.com. Ako želite sve ovo, a ne znate kako, pitajte i na mejlu će vas čekati detaljna objašnjenja. Ograničenja nema. Ona leže tamo dokle ste spremni da idete. Slušamo se u ponedjeljak u ponoć.
muljko