Za početak mi recite kako je nastala Osma sila i kakvo je bilo stanje u CG što se rock’n’roll scene tiče
1978. otprilike, pozvan sam u grupu “Mir” (kasnije “Osma sila”) da zamjenim bas gitaristu koji ih je napustio. Kako sam već imao svoju grupu (“Minori”) vjerovao sam da će poslije dva, tri mjeseca biti završena naša saradnja. Ipak, poslije isteka roka mi je ponuđeno da ostanem u grupi kao solo/ritam gitarista i da se ostala dva ćlana grupe “Minori”(basista i bubnjar – perkusionista) priključe grupi “Mir “. Poslije određenog vermena postava grupe je bila : bubanj, bas, dvije gitare, klavijature i vokal. U toj postavi grupa “Mir” je i nastupila na subotičkom festivalu Omladina ‘79 sa pjesmom “I mir da bude” (tekst Željko Mijanović, muzika Bobo Dobrilović)
Članovi:
Sava Perović – bubanj
Boris Đurović – bas
Brano Kaluđerović – klavijature
Bobo Dobrilović – gitara
Dimitrije Maksić – gitara
Zoran Drasković – vokal
Godine 1981. grupa nastupa pod novim imenom “Osma Sila” (osvaja treću nagradu publike) sa pjesmom “Biće bolje” (tekst i muzika M. Maksić)
Članovi su tada bili: Blažo Perović – bubanj, Duško Stanisavić – bas, Željko Mrvošević – klavijature i vokal, Bobo Dobrilović – gitara, Dimitrije – Mićo Maksić – gitara. Ova postava grupe je trajala sledećih par godina i u tom sastavu smo svirali na značajnim koncertima. Svirali smo kao predgrupa na CG turneji Riblje Čorbe , (“Pokvarena mašta i prljave strasti”), kao predgrupa na koncertu Bijelo Dugme u hali BG sajma (“Bitanga i princeza”), kao učesnici velikog dvodnevnog rock koncerta Hipodrom – na kome su učestvovali Kerber, Siluete,Yu grupa, Atomsko Skloniste, Iron Maiden i mnogi drugi. U CG u to vrijeme je radio veliki broj grupa koje su nažalost često kratko trajale. Najčešći problem su bile finansije pa je dobar dio grupa, kao i mi sami, morao da zarađuje za sopstvene potrebe (snimanja, organizacije koncerata i sl.). To je značilo raditi na “tezgama” što je često negativno, jer svirajući mjesecima repertoar koji ti nije po mjeri rizikuješ da zapostaviš sopstvenu kreativnost.
Šta ljudi koji su bili u Osmoj sili danas rade? Da li ima kontakta između vas i da li će eventualno biti obilježen neki momenat vezan za Osmu silu.
Osim gore navedenih članova, u grupi su svirali i : Zdenko – Dejo Pekić – bas, Rajko Kadović – klavijature i vokal, Miloš Vukajlović – bubanj, Zoran – Ćele Ćetković – bubanj, Momir – Šmeki Jevtić, bas. Neki od nas i dalje aktivno sviraju (Željko i Ćele), neki rade u muzičkim ambijentima (Bobo – radio, Rajko – studio .. isl), a ostali rade sasvim druge stvari . Viđamo se kad nam to okolnosti dozvole jer ne živimo svi u Nikšiću. Kad se to desi vrati se i entuzijazam i želja da se opet “nešto radi”, ali teško je uklopiti obaveze i mogućnosti svih nas. Teško ali ne i nemoguće!!!
Malo ljudi zna za karijeru benda i to da imate snimljen odličan album.Recite mi nešto više o tom izdanju. Zvuči kao da je sniman ovih godina.
Postoji samo materijal za album sniman u Beogradskim studijima kod Enca Lesića i Olivera, ali nikada nije štampana ploča. Oba studija su u to vrijeme imala dosta dobru mada ne i najbolju opremu, ali su snimci ipak zadovoljavajući, jer je sve snimano analogno i “ručno” tj. nema pomoći tehnike, radi se u realnoj brzini u realnom tonalitetu i bez “copy-paste”!
Ko je bio zadužen sa tekstove i kako su nastajale pjesme?
Veći dio repertoara “Osme sile” su moji tekstovi i muzika, dok su aranžmani rađeni zajednički na probama. Ideje su se najčešće rađale u nekim svakodnevnim običnim ambijentima, jer smo jednostavno u tom periodu imali dosta toga da kažemo kroz muziku, i uspjevali smo da to “spakujemo” na dobar način i ponudimo našoj publici.
Ako se ne varam jedno vrijeme se vrtio i spot u produkciji RTCG?
Da. Na pjesmu “Spominjem te” urađen je i spot koji možda još uvijek postoji u arhivi RTCG (što bi mi bilo drago).
Bili ste veoma aktivan i poznat bend na području ex-yu, svirali ste na Omladinskom Festivalu u Subotici i od tamo ima nekih live snimaka, a ono što posebno interesuje posjetioce našeg sajta je skoro legendarna svirka sa Iron Maidenom u Beogradu. Recite nam nešto više o toj svirci. Kako to da je jedan nikšićki bend dobio priliku da svira sa jednim od najpoznatijih bendova svijeta?
Dobar dio naših učestvovanja na festivalima i koncertima je zasluga našeg menadžera Petra Dobrilovića, koji je uspostavljao kontakte sa tada poznatim imenima muzičke scene. Mislim da je organizator Hipodroma bio Maksa Ćatović i da smo mu ponudili materijal poslije čega je uslijedio poziv. Takođe koncerti održani u Nikšiću, sa gostima iz Beograda (grupa Tilt – Dejan Cukić, grupa Insruktori – Bajaga … itd) su organizacija Peca Dobrilovića koje je u grupi bio šesti član od samog početka.
Takođe postoji priča da su razmjenjivane žice i palice sa članovima Iron Maidena…
Nalazili smo se iza bine i spremali se za nastup (štimovali gitare). Kako smo imali ne baš dobre sprave, jedan od tehničara grupe Iron Maiden nam je prišao i čim je probao gitare “naježio se” i ponudio se da nam lično zamjeni žice i sredi gitare. Normalno tu situaciju je iskoristio i bubnjar i odabrao par kvalitetnih palica.
Zbog čega je došlo do raspada benda i da li je u planu bio novi album?
Jednostavno, mislim da je bilo isteklo naše vrijeme. Kako je uopšte u svijetu teško živjeti od umjetnosti, tako smo i mi morali da nađemo način da obezbjedimo život sebi i našim porodicama. Nije više bilo vermena za eksperimente. Što se tiče nekog novog materijala ima ga dovoljno za još dva albuma, ali ne znam hoće li se ikad imati prilike da se snimi. Ja sam optimista. Postoje još i druga dva samostalno započeta projekta (“Monotonija” i “U brdima”) na kojima sam radio prije par godina. Nešto od tog materijala postoji i u Radio NK.
Da li pratite današnju rok scenu kod nas i šta mislite o njoj?
Žao mi je, ali ne mogu da dam nikakvo mišljenje jer nijesam u toku.
Pošto je bend iz Nikšića, interesuje me kako bi opisali svirke iz tog perioda koje su se održavale u gradu, gdje se sviralo, kakva je bila atmosfera, uopšte kako je grad doživljavao rock’n’roll i vas kao nosioce te scene.
Koliko su tehnički uslovi omogućavali u to vrijeme, svirke su, ako ne kvalitetne bile iskrene, tako da se “kabal koji prekida, mikrofon koji šušti” zaboravljao vrlo brzo. Takođe je i publika davala mnogo više značaja sadržaju nego pakovanju! Sviralo se na Malom stadionu, u sali 18. septembar, kao i u manjim salama. Konkretno “Osma sila” je imala vrlo dobru i vjernu publiku. Određen broj naših “navijača” je često putovao sa nama na nastupe i koncerte (Opatija, Hipodrom; Beograd…)
Iz današnje perspektive, šta mislite o karijeri Osme sile i šta je ono čega ćete se vi sjećati a vezano je za bend.
Imali smo odlične uslove da izađemo i van CG, ali nije se dalo… Na sreću, ostaju predivne uspomene na mjesta, na ljude, na doživljaje… Meni lično od svega najviše ostaje u sjećanju zadovoljstvo i lakoća poslije svakog koncerta (slično osjećaju kad se položi najteži ispit)
Šta bi poručili posjetiocima sajta Mulj i ljudima koji ulaze u rock’n’roll vode i koji bi da naprave bend ili onima koji ga već imaju.
Ima jedna poslovica koja kaže: “Ako su ruže, procvjetaće!”
Za kraj mi recite od kud ime Osma Sila?
Kad smo odlučili da grupu Mir prekrstimo nekim drugim imenom, svi tad prisutni su napisali na komadicu papira svoj predlog. Na izvučenom listiću je pisalo “Osma Sila”. I bi tako.! (Predlog je dao prijatelj grupe Tile Batrićević)
Hvala puno i nadam se da se čujemo opet.
Hvala i tebi. Do sledeće prilike
razgovarao: ĐorđepunX