Za početak o početku. Od kuda naziv Hladno Pivo i zašto baš pank rok?
Hladno pivo jer izaziva pozitivne asocijacije, veselje, potiče druženje i slavi život kao takav a pank rock jer ništa dugo tad baš nismo znali svirat. Zato smo morali krenut od Ramonesa i Pistolsa sve dok nismo došli do nekog svog stila.
Kao što je Tito započeo stvaranje Jugoslavije iz Kumrovca, tako je i HP počelo karijeru upravo odatle. Recite nam nešto o tom nastupu?
Bilo je neka svirka za izviđače. Totalno kaotična i organizirana na brzaka. Svirali smo u jednoj malo većoj sobi, a publika je morala ući kroz prozor jer nismo mogli naći ključ. Niko pri zdravoj pameti ne bi uložio ni polovnu čačkalicu u nas.
Prvi album „Džinovski” je izdan 1993. godine, u toku rata. Koliko je teško bilo izdati album tih godina i takve tematike, a koji je, može se reći, promijenio tok pank rok scene?
Pa iskreno rečeno, jedna od lijepih stvari kad si klinac je što ne razmišljaš previše. Nismo se previše zamarali time ko će to slušat i da li ćemo moć svirati u tim ratnim godinama. Htjeli smo samo izdat album. Imali smo sreče što nam je tad prišao Sale Dragaš, sad rock kritičar, a tada suvlasnik Trip Recordsa, podetikete tadašnje Croatia Records. On je vjerovao u nas i isplatilo se. I njemu i nama, a na kraju i publici.
Ono što mnoge zanima je period od „Pobjede”, koji je još jedan odličan pank album, pa preko živog „Istočno od Gajnica” do „Šamara” koji je napravio znatnu promjenu u muzičkom izrazu koja je osjetna do danas. Na albumu je znatno zastupljen tvrđi zvuk kakav gaje neki industrial bendovi, ali i gudači. Zbog čega se izmijenio koncept klasičnog pank rok benda? I kako je publika reagovala na sve to.
Oduvijek smo pratili što se događa na svjetskoj sceni. Zato „Šamar” na trenutke ima taj NU metal štih. Tad smo slušali puno System of a Down. Punk publika teško podnosi promjene, ali smo već oguglali na prigovaranja u stilu prodali su se, iskomercijalizirali i bla bla bla. Ali nemaju samo pankeri taj problem. Baš sam nedavno gledao dokumentarac o Bob Dylanu kojemu su fanovi prijetili smrću kad je počeo koristiti električnu gitaru i bend, jer su smatrali da je izdao svete tekovine folka. Jebi ga, na nama je da odgajamo publiku, a ne da nas drže u naftalinu, preparirane ko glava jelena na zidu.
Od tog perioda nekako HP postaje sve zastupljeniji u medijima, tu su i brojne nagrade, a pravi uspjeh se oslikava u tome da ste danas jedan od najpopularnijih bendova u regionu. Da li je do toga došlo svjesno ili usled nekih događaja koji su vam otvorili ta vrata?
Mislim da se to desilo prvenstveno baš sretnom kombinacijom na albumu „Šamar” na kojem se našlo jako puno hitova u rukama pravog producenta Denykena koji je uspio pjesme snimiti da budu žestoke, a opet radiofonične. Tako da se konačno čulo o čemu ja to pjevam.
Koliko pratite pank i rok scenu regiona i šta mislite o njoj?
Jako malo, iskreno. Sviđa mi se što radi Goribor, Letu štuke mi imaju par dobrih pjesama i naravno TBF, koji mi je možda trenutno najdraži bend u region.
Kao jedan dio kritike vlasti i bend HP je imao stavove povodom svega što se dešavalo… Kako danas vidite političku situaciju u Hrvatskoj i regionu.
Usranu. Ne znam kako je u susjedstvu i komšiluku, ali ovdje u lijepoj našoj nije ni lijepo, a bogme sve manje je i naše. Korupcija, nesposobnost, gramzivost učinili su svoje. Sva sreća što se pojavila i globalna recesija pa imaju izgovor.
Ima li planova za novi album i možete li nam reći u kojem će pravcu ići HP?
Ne samo da ima planova, ima i novih pjesama. Već tri, četiri, a nadamo se da ćemo do proljeća slijedeće godine izdat novi uradak. Kako je krenulo, bit će dobro.
Šta momci iz HP rade osim sviranja?
Vodamo djecu u park, vozimo motore, bavimo se origamijem. Svašta nešto, ali živimo većinom od muzike i sviranja.
Ko nije slusšao bend uživo, reci šta je ono što svaki pojedinac može očekivati od Vašeg nastupa? Šta je prepoznatljivo za nastupe HP?
Šest muškaraca u kratkim hlačama, sviraju preko dva sata, a nedostatak seksipila nadoknađuju bukom i znojem. Nema vatrometa nema specijalnih efekata, a pjevač nosi cijelo vrijeme istu majcu. Sve u svemu samo rock n roll.
Pratite li fudbal? Koliko je pivo u stvari dio vaših života? I reci mi pošto ste zvijezde da li možete slobodno da šetate gradom?
Pratimo ali ne navijamo klupski, jer je to postala močavara za previše psihopata. Volim nogomet ali ću ove godine uživat i u fudbalu u južnoj africi. Igram tri put tjedno mali nogomet i trudim se ostat u formi. A što se prepoznavanja tiče, događa se, ali sam već navikao na to. Jebi ga ponekad mi nije drago, ali se onda sjetim da sam to sam odabrao.
Kakav je osjecaj bio svirati sa Ramonesima?
Odličan. Još je bolje bilo slušat ih u bekstejdžu kako daju intervju, pričaju međusobno i općenito biti tamo. Ipak su oni tih godina bili za nas nešto ko polubogovi.
Koji su dalji planovi benda?
Puno proba, manje koncertata i nadam se kao što napisah, sljedećem albumu negdje na proljeće.
Hvala na intervjuu i nadam se da se konačno vidimo i u CG!
Imam osjećaj da bi se ove godine trebali i vidjet u CG! Ali to naravno najviše ovisi o tome kome ćete dat da vam gradi autoceste, hahahahahah… Živjeli!
razgovarao: ĐorđepunX