MPTrio je najaktivniji jazz sastav kod nas. Čine ga gitarista Miladin Peruničić,
basista Davor Novak i bubnjar Ivan Ivanović. Nakon godina nastupa i koncerata nedavno su objavili video singl, razigranu muzičku parafrazu čuvenog hita iz osamdesetih Bambina. Sa gitaristom sastava smo porazgovarali o ovom izletu, ali i drugim stvarima vezanim za rad ove odlične skupine.
Prije dvije nedjelje MPTrio, inače bend izuzetno aktivan već duži period, predstavio je publici prvi video singl. Riječ je o numeri „Bambina“ kultnih Đavola. Ne radi se o klasičnoj obradi. Otkud baš ovakav izbor za prvo predstavljanje i koliko je bilo izazovno uklopiti je u muzički rječnik vaše trojke?
PERUNIČIĆ: Iako je naše sviranje najviše oslonjeno na jazz vokabular i improvizaciju u najširem i najljepšem smislu te riječi, Bambina je početak našeg projekta koji želimo da se potvrdi ono što se već može čuti u našoj muzici. Povezanost sa svim drugim muzičkim pravcima i onom muzikom koja jeste bila naš ,,spiritus movens” sve ovo vrijeme, i zbog koje smo, na kraju krajeva, i počeli da sviramo. Spoj svih tih priča u jednu priču, i jednu homogenu cjelinu. To je jedna od stvari koje jazz muzičaru mogu pružiti najveću satisfakciju. Tako da je muzika Đavola i naše viđenje Bambine bila sjajna prilika da se ta priča otvori na pravi način.
Ni saradnja sa Nenom Belanom na ovoj obradi nije ono na šta su ljudi navikli od sličnih projekata. Kako je došlo do ove saradnje i da li će biti novih sličnih izleta?
PERUNIČIĆ: Naša je potreba da govorimo jezikom svih muzičkih pravaca u većoj ili manjoj mjeri, ali pomalo i želja za distancom od potpunog pripadanja bilo kom stilu ili uticaju u većoj mjeri. Tako da je „nenaviknutost” na projekte tog tipa prirodna i logična i za nas ljekovita na neki način. Biće još sjajnih gostiju, to je sirurno, i oni nisu tu zbog bilo kakvog efekta već su prirodno inkorporirani u cijelu priču i logičan su dio te cjeline, na našu sreću i nadam se, njihovo, zadovoljstvo.
Već dugo se šuška o albumu. Da li je ovo uvod u tu priču? Kada se može i šta se može očekivati od debi albuma?
PERUNIČIĆ: Album će doći sigurno kad se cijela priča zaokruži. Na neki način ovaj projekat je i put koji će dovesti do njega. Objavljivanje albuma u današnje vrijeme je neka vrsta donkihotovskog posla. Malo se krvna slika popravila povratkom vinila.
Ko je imao prilike da prati vaš rad mogao je primijetiti široku lepezu muzičkih uticaja. Šta biste izdvojili od onih autora koji su najviše formirali vaš zvuk?
PERUNIČIĆ: Lepeza uticaja je ogromna, pogotovo što su na mene znali da utiču i ljudi koji nisu muzičari, poput mog profesora Dževdeta Nikočevića, koji je jedan od vodećih slikara i likovnih umjetnika u regionu i šire, ili mog prijatelja Duška Dendića, zahvaljujući kome uspijevam da steknem dozu povjerenja da stvari „teku” i bez mog učešća i da mogu da stanem i uživam u tišini i u svom neprisustvu. Vremenom sam shvatio da su ti uticaji ne manje bitni nego oni muzički.
Kako Vi gledate na trenutnu situaciju u izdavaštvu?
PERUNIČIĆ: Mislim da su moj prijatelj iz benda Ivan Ivanović i saradnici iz studija Stivi, pokrenuli sjajnu priču kod nas. Profesionalno, ali i relaksirano, što je veoma bitan spoj. Tako daju ljudima mogućnost da bez opterećenja pokažu i prenesu na snimak sve što žele. To je ono što, svakako, ima moju punu podršku.
Reklo bi se da je MPTrio vrsta projekta koji je možda prikladniji nekim inostranim izdavačima i promoterskim kućama. Ima li takvih namjera ili možda već i ponuda?
PERUNIČIĆ: Imali smo nedavno poziv da snimamo u studiju 1800 u Berlinu, ali mi se ipak najbolje osjećamo u ambijentu našeg studija. Iz više razloga. Za završne mastere svakako su zadužena studija Doctor Mix i 1800 u Londonu i Berlinu. Taj spoj je, pokazalo se, najbolji za naš način rada.
Šta je sljedeće na redu kada su planovi benda u pitanju?
PERUNIČIĆ: Trudimo se da ne razmišljamo previše na duge staze, tako da su naši planovi vezani za par nastupa u regionu koji nas očekuju i dovršetak snimanja kompozicije koju trenutno radimo.
DL