Mario Knezović (Zoster)
U sklopu drugog Jagermeister festivala, koji je održan od 21. do 23. jula u Budvi, u bašti kafea Garden nastupio je mostarski bend Zoster. To je bio prvi nastup ovoga benda u Crnoj Gori. Zoster čine Mario Knezović – vokal i gitara, Goran Rebac – bubnjevi, marimba, perkusije, vokal, Boris Gutić – saksofon, Atilla Aksoj – gitara, klavijature, perkusije, vokal i Marko Jakovljević – bas gitara. Bend je do sada snimio dva albuma – Ojužilo i Festival budala, a već duže radi na trećem.
Zoster je ime herpesa koji nastaje padom imuniteta tijela, a vaš bend je nastao kao posljedica pada imuniteta društva. Ukazujete na uzroke i posljedice društvenih bolesti?
Veliko se nevrijeme dešavalo mimo nas. U tom vrtlogu svi se obično individuanlo moraju snaći. Neko ima a neko nema vjere ili sreće. Uglavnom, posljedice ostaju. Ružne stvari su se dešavale prije i u vrijeme našeg odrastanja, nešto na šta nijesmo mogli uticati svojom voljom jer smo bili premladi i nemoćni. Mi smo djeca koja su rasla nakon rata. Mi smo uplašena generacija koja je gledala starije kako idu u akciju. Bili smo svjesni svega ali nemoćni da išta uradimo. Znam da dolaze generacije koje se ne boje i koje će napraviti nešto bolje. Mislim na stvaralaštvo koje donosi korist zajednici ma što ona značila. Ja sam optimista po uvjerenju.
Posljednjih dvadeset godina bilo je turbulentno vrijeme za stanovnike naših prostora. Šta se to desilo?
Riječ je o nadogradnji. Svaki rat se vodi da bi nova elita smijenila staru, mi smo svjedoci stvaranja nove elite. Mi ćemo to spoznati za 20 – 30 godina kada njihova djeca i unuci budu završavali škole na Oksfordu ili gdje već. Kako ko. Opstaće ljudi s vizijom. Ko ne bude imao viziju, propašće jer će ga pojesti veće ribe. Ja sam optimista i vjerujem da će nove generacije donijeti novu vrijednost, bar će biti u stanju da je prepoznaju. Za to treba vremena, a mi smo prokleti što živimo u zanimljivim vremenima. Kinezi kada hoće da prokunu kažu dabogda živio u zanimljivim vremenima.
U vašim pjesmama ukazujete na problem ,,odliva mozgova”. Krivicu za ovaj problem prenosite na likove AVDA, ANTA i JOVA . Ko su oni?
Avda, Anta i Jova su sinonimi za nacionalna ograničenja koja vladaju pogotovo u BIH. Svi smo mi taoci nacionalizma, zbog kojeg ne možemo da izrazimo svoje kreacije. Naši nogometaši ne mogu ispoljiti svoj talenat, već moraju da idu po tuđim klubovima. Ostvariti individuu nemoguće je tamo gdje nema razumijevanja. U prirodi je svakoga čovjeka želja da ostvari sebe. I ja želim da se ostvarim ali bitno je znati da ne moraš to da radiš na nečijoj nesreći, nego vlastitim znojem. Ja sam upravo sada, znojav od svoga rada (intervju nakon koncerta).
Kakva je reakcija publike na vašu muziku, s obzirom na to da obilazite prostore bivše Jugoslavije?
Gdje god dođemo osjetimo pozitivan fidbek kod publike. Ljudi osjećaju da sviramo iz srca, iskreno. To se prepoznaje i ovdje i u Francuskoj. Tamo gdje je jezik blizak naravno da je lakše.Imali smo tri koncerta u Parizu, što je kosmički trenutak za Zoster jer smo bili dio pariskog etera. Na to sam ponosan jer smo sve ostvarili svojim trudom i radom. Naš najveći uspjeh je jer znamo odakle dolazimo. Mi nijesmo tatini sinovi već sve proizvodimo svojim radom.
Kako kriza utiče na vašu muziku?
Recesija je vrijeme za bendove poput nas, bendove koji su na neki način klupski. Mi možemo svirati i po klubovima i velikim binama. Mi smo pristupačni i dostupni publici. U ovim vremenima publika traži bendove koji su joj pristupačni. Veliki bendovi su uživali velike honorare u progresu, sada moraju da ih umanjuju. Teško je naviknutima na velike honorare spustiti cijenu. Mali bendovi se lako prilagođaju.
U tekstovima vaših pjesama Hercegovina, Kalifornija, Jamajka, Afrika sve je isto. Da li je?
Sve to poistovjećivanje je autoironija. Hercegovina je daleko od Kalifornije ali postoji mogućnost da to može biti. Niko ne smije suditi po mentalitetu, niti na to ima pravo. Samo mi sami sebi. Jer je svako sebi najgori. Tačno je da sam ja Hercegovac ali pitanje je kuda idem. Moj izlazak iz regije definiše me kao Balkanca, Evropljanina. Mi smo ljudi s više identiteta. Svi smo mi braća, sestre, sinovi, očevi…
Proces evropskih integracija utiče na naše zemlje. Uticaj se širi na sve oblasti. Postoji li uticaj i na muziku?
U integracijama vidim priliku. Dobro je kada se tržište otvara. Bitan je organizacioni pristup. Ako uporedimo SAD i EU imaćemo sličnosti sistema i uređenja. Ja to vidim tako što je jedna Njemačka, recimo, Teksas. U tom smislu Evropa može biti faktor stabilnosti i nestabilnosti.Neko mora da napravi dobar posao da bi se iskoristio taj resurs. Danas se to utemeljuje. Bitno je da se novi sistem utemelji na kvalitetnim društvenim vrijednostima. Bojim se da ne znamo da li će novi sistem biti bolji ili gori. Mi svi treba da radimo po savjesti. Zoster to radi na svoj način kroz muziku. Mi nijesmo angažiran već osviješten bend. Mi želimo osvještavati i sebe i druge.Jasno je da će se stvoriti nova evropska muzika. Ona će biti bazirana na mješavinama starih ali i novih muzika. To neće biti samo miks već će se praviti nadogradnja. Nastaće upoznavanje, istraživanje. Imaćemo lakšu i bolju razmjenu iskustava, recimo, Makedonaca i Portugalaca. Muzika je dobra ili loša, ona može da se razumije iako se ne razumije jezik. Jezik u muzici služi kao instrument u procesu stvaranja. Muzika nema jezičke barijere. Sve je ovo proces koji će se događati paralelno s ostalim procesima ekonomskog, političkog i sportskog karaktera. Ljudi će razmjenjivati informacije, dolaziće i odlaziće.
Mladima šaljete poruku da prvo prikupe informacije a onda preuzmu odgovornost. Kolika je informisanost bitna?
Svi mi koristimo akumulirano iskustvo. Ono ima svoje zašto. Za neke se stvari jednostavno zna, ali ih je ipak potrebno staviti u kontekst vremena. Treba se boriti za dostupnost informacija. Ko ima uši neka čuje, ko ima oči neka vidi. Kada imate informaciju, onda možete razlučiti ljude na one koji su uništeni zbog sistema i one koji su uništeni sami od sebe. Najgori je sistem, da citiram Kiša, u kojem krmača proždire svoj okot. Mi treba da se borimo za sistem koji nas ne proždire nego uzdiže, kako bi bili na korist svojoj zajednici. Sistem koji će nam omogućiti da stvaramo. Stvaralaštvo je najbitnije. Svi vole stvaraoce. Svi vole Teslu.
Izdali ste dva albuma ,,Ojužilo” i ,,Festival budala”. Kada možemo očekivati treći?
Radimo na njemu. Za koga je, ne mogu vam reći. U fazi smo istraživanja samih sebe. Ne žuri nam se nigdje, želimo da ispadne dobro. Naša muzika je kombinacija raznih stilova, koje se trudimo da dobro upakujemo. Svi u bendu slušamo različitu muziku. To je spoj viđenja različitih ljudi. Svak traži sebe na svom instrumentu. Mi nijesmo sljedbenici nikakvog stila. Slobodni smo koketirati sa svim vrstama muzike. I ako nijesmo, recimo džez muzičari, možemo izdati džez album. Naša muzika nastaje iz prirodne potrebe za muzikom, tom formom kao igrom i osjećanjima koje ona proizvodi.
Miodrag RAŠOVIĆ
preuzeto sa www.monitor.co.me