Lako se čovjek prevari kada u brzini nešto radi. Album Majstora o’ Majka sam nabavio već odavno, ali tek sada sam ga ozbiljno preslušao. Navikao sam da je Crnogorski Rap ljut, agresivan, socijalno jako aktivan, perpetualno u blickrig ofanzivi na sve što koči društvo i progres, te da su bitovi ekvivalentno agresivni. „Iz Meštrove Škrabije“ je muzički mekši, odmjereniji i melodičniji nego što sam navikao da čujem i to me je odbilo u početku. Uho i um su čuli komercijalniji zvuk i to mi je bilo dovoljno da ga stavim sa strane. Vrlo površno sa moje strane i greška, priznajem. Ali za kvalitet nikada nije kasno i ovaj album ima mnogo dobrih aduta koje nikada nije kasno istražiti. Ako niste već, sada je trenutak da ga preslušate.
Bitovi jesu mekši i melodičniji, ali to nije odlika komercijalnijeg zvuka, već činjenice da su snimali u Beogradu i da je bend pod uticajem zvuka sa tih meridijana. Muzika je kompleksnija, bogatija i dobar kontrast uobičajenom jako suvom zvuku koji se čuje sa južnijeg podneblja. Versovi su posebna priča za sebe. Ono što krasi sva domaća hip hop izdanja, i ovdje je u prvom planu – jaki tekstovi i dobro sročene rime koje posjeduju snagu da uhvate pažnju slušaoca i natjeraju ga da misli o temama koje bend obrađuje. A teme su većinom socijalnog karatera, od kulture i odgoja, preko droga, do uobičajenih studentskih preokupacija na dvije noge i dugih trepavica.. Ljudi su napravili cijelu jednu ubitačnu pjesmu oko jednostavne uzrečice „Bravo“ koja može da bude pohvala ali i pokuda. Svaka riječ je na mjestu i vrlo dobro opisuje mentalitet jednog dijela ljudske rase. Pa je tu odlična kolaboracija sa Horsman Coyote na hip-hop-reggae-dub pjesmi „Old School“, opet pogodak u sami centar. Zastrašujuća „Hors“ sa (samo na prvi pogled) šaljivim poređenjem heroina (u slengu Horse) i konja i konjskih trka (meni je žao, i neprijatno mi je reći, ali je istina da ima osoba u mojoj Boki koji se utrkuju horsom i nosem kao da su na Beogradskom Hipodromu, i to je činjenica). Nevjerovatno što su sve udrobili u ovu jednu stvar. Svaka čast na ovoj kritici problema droga koji nikada nije dovoljno ponavljati neupućenima. Opuštene „Svaki kantun svoga MC-a ima“ i „Malo bi’ te“ su ono što sam maloprije spomenuo o studentskim velikim preokupacijama i taman dobro dođu na kritičnim mjestima albuma da malo opuste atmosferu. „Dobri Moj“ je kritika korupcije i prijateljsko-uvlakački-korisničkih veza, isto jedan ogroman problem društva gdje se očekuje da za urađeni posao osoba, pored plate, bude „nagrađena“ još sa strane. Ma da ne bi?! Album završavaju najiskrenijom i najtežom pjesmom za svariti. „Treba poć’ odavde“ je bolno i nažalost vrlo realno stanje kada ti tvoja zemlja ne daje uslove za lični rast i kada ti ostaje samo da digneš šake ili da digneš sidro i pođeš ća negdje drugo, negdje gdje ima uslova za normalniji život i rad.. Malo li Vam je sve ovo? Ima još dosta toga ali ne želim da vam sve otkrivam. Hip Hop ima smisla kada se razumije tekst. Samo muzika ili bitovi nemaju baš mnogo smisla – suviše suvo. Zato kombinacija dvije stvari, na jeziku koji svi vrlo dobro razumijemo bez obzira na suptilne meridijanske razlike, je ubitačna!
„Iz Meštrove Škrabije“ je jedan vrlo uspješan album koji otkriva mlade umove iza snimljenoga, mlade umove koji odrastaju jako brzo, kupe sva moguća iskustva i sve seciraju i biraju što odbaciti a što zadržati. Odrastanje i sazrijevanje nikada nije bilo lako, a pogotovo danas. Toplo preporučujem svima koji su u potrazi za kvalitetom. Prebrodite žanrovske razlike jer kada je nešto dobro, nije bitno da li ima instrumente ili nema. Nikola Franquelli