Prije sedmicu je izašla vijest da su Megadeth sa novim, i posljednjim albumom, izašli na Bilbordovoj top listi i to na prvom mjestu. U međuvremenu, album osvaja prva mjesta na zvaničnim top listama u Australiji, Austriji, Finskoj i Švedskoj, dok je u prvih pet u Engleskoj, Italiji, Belgiji, Njemačkoj itd.
Skoro sedmicu dana prije zvaničnog izlaska, album se pojavio na torentima, i publika je imala dovoljno vremena da se sa njime detaljno upozna (i sa obradom Ride the Lightning o kojoj se mnogo govorilo). Par dana nakon zvaničnog izlaska albuma, Dave Mustaine objavljuje informaciju (parafraziram ali je vrlo blizu) briga ga je što će drugi reći, ovo je trka! Time je direktno aludirao da sa ovim novim i posljednjim Megadeth albumom cilja na prva mjesta top listi. A onda, u jednom od obraćanja publici, poziva fanove da kupuju album i da pomognu da dođe do prvog mjesta.
Za prvih sedam dana prodaje albuma, finalni Megadeth album je zabilježio prodaju od 73,000 „equivalent album units“ (EAU), ili 69,000 „pure album sales. E sad, da malo razmrsimo ova dva pojma.
Oba pojma su metrike koje se upotrebljavaju u modernoj muzičkoj industriji i obilježavaju prodaju albuma, ali sa malo različitim parametrima:
– EAU kombinuje prodaju fizičkih jedinica albuma, individualnih digitalizovanih pjesama, te podatcima sa striming servisa;
– Pure album sales označava broj prodanih albuma u fizičkom i digitalnom obliku, bez streaming servisa.
Ukratko, novi Megadeth album se u prvoj sedmici prodao u 69,000 fizičkih i digitalnih kopija (digitalne kopije cijelog albuma, ne pojedinačne pjesme ili streaming) i to bi laiku značilo da je 69,000 fanova kupilo po jedan album. No, naravno da nije tako.
Već prvih dana prodaje albuma mi je bilo interesantno pratiti da li će bend stvarno uspjeti da proda toliko kopija i da dođe do prvog mjesta. Počeo sam pratiti vijesti i objave fanova na društvenim mrežama. Ubrzo je strategija postala vrlo jasna. Prvo je album objavljen inkognito, a onda su preprodavci potpomognuti jakom medijskom kampanjom preplavili tržište sa ogromnim brojem fizički različitih albuma. Pjesme su uvjek bile iste, sem dva bonusa, dok fizički oblici se svode na uobičajene CD-ove, LP ploče, skoro zaboravljene i uskrsnule kasete, digibook, koibook … ali je broj različitih vinila stvarno nevjerovatan. Do sada sam zabilježio jedno dvadesetak različitih vinilnih boja, razne kombinacije boja, picture LP, liquid filled vinyl (iliti vinil punjen tekućinom), zoetrope, Target special edition sa jednom bonus pjesmom (Bloodlust), Cyber Army exclusive, najmanje tri različite kasete, ash-filled vinyl (pepeo neke od Mustaineovih gitara za tričavih 250 USD), specijalni digitalni download sa jednom bonus pjesmom (Nobody’s Hero), lenticular omot, earbook, čak i posebno digitalno izdanje albuma sa inverznim albumom i jednom dodatnom pjesmom koji se prodavao samo sedam dana ….. Sve u svemu, na www.discogs.com je zabilježeno preko pedeset različitih verzija ovog jednog albuma.
Sva ova raznovrsnost formata i boja je izazvala euforiju kod najvatrenijih fanova koji su počeli da kupuju više kopija istog albuma u nadi da će u svojim kućnim diskografijama imati što više zaista impresivnih kopija albuma. I nerijetko su uzimali najegzotičnije oblike vinila zajedno sa CD izdanjem + download. Suma sumare, jasno je da od 69,000 prodatih albuma nije i isti broj fanova i kupio albume, već ipak manji, što bi značilo, obmana i izvrtanje činjeničnog stanja. Ako je to fer igra, onda je npr. neki teški bogatun mogao da kupi još 50,000 kopija albuma, i ta bi se cifra uvrstila u zvanične brojke prodaje kao legitiman broj.
Kao što je Mustaine kazao da ga nije briga što drugi kažu jer je ovo trka, isto tako i mi možemo da kažemo da nas baš briga što on i Bilboard kažu jer je metodologija brojanja jedna velika obmana jer predstavlja fanatizam vatrenih fanova, a ne i realno stanje prodaje albuma prema broju fanova. Nije ipak prihvatljivo da se bilo koji metod koristi da bi se krajnji cilj ostvario. Faul!
I za kraj, ovaj posljednji Megadeth album jako je dobro prihvaćen od strane pubilike i obiluje odličnim pjesamama, i to je jedino važno. Brojke i zadovoljavanje tržišta i mašinerije nije muzika, već čisti biznis. Jasan mi je Mustaineov ego i onaj drive koji ga sve ove godine pogoni, ali je interakciju sa svojom publikom ipak mogao drugačije da ispolji i oblikuje. Ovo je nešto što će mnogi shvatiti, naravno nakon što prođe euforija i racionalni um prevagne.
Nikola Franquelli