„Sad and Beautiful World“ je vjerovatno najljepša kolekcija pjesama upakovana u album ove godine. Svaka od ovih deset numera vješto je ubrana iz diskografija originalnih autora i izvođača, preobraćena kroz minimalističke lijepe i uglačane aranžmane i provučena kroz filtere i emocije Mavis Staples i njenog produkcijskog tima. Kao i nekoliko puta do sada Staples donosi na svojim pločama something old and something new.
Baš kao što je radila ranije u kolaboracijama sa John Baptistom, Ben Harperom ili na cijelom albumu koji je kreirala sa Jeff Tweedyem, i sada ova diva spaja duh jedne davne Amerike sa onom modernom koja se prije svih pjesama ogleda u onima koje su pisali Kevin Morby, Hozier, Alison Russel, pa i vječiti mladić Tom Waits. Osim njih na albumu se nalaze i rekreirana remek djela Leonarda Cohena, Gillian Welch & David Rowlandsa, Curtis Mayfielda, Red Hayes & Jack Rhodesa, Frank Oceana i Eddie Hintona koji je do Staplesove ipak stigao preko Paterson Hooda iz Drive by Truckersa. Naravno, tu je i naslovna numera albuma koju smo ranije mogli čuti na debi albumu Mark Linkousovog Sparklehorsea – „Vivadixiesubmarinetransmissionplot“.
Zanimljiva je i lista gostujućih muzičara koje je za Staplesovu okupio producent Brad Cook: Buddy Guy, Bonnie Raitt, Jeff Tweedy, Derek Trucks, Katie Crutchfield (Waxahatchee), MJ Lenderman, Justin Vernon (Bon Iver), Sam Beam (Iron & Wine), Nathaniel Rateliff, Kara Jackson, Eric Burton (Black Pumas)… Vjerovatno bi se postigao isti efekat i snimajući samo Mavis sa osnovnim bendom, ali prisustvo toliko muzičara naglašava ideju jedinstva i daje na značaju ideji iza albuma, pa i samoj pjevačici okruženje kakvo zaslužuje jedna legenda. Cook, pored svega, vodi računa da fokus svo vrijeme ostane na njoj.
Ove pjesme se ne mogu nazvati obradama, jer je Staples svakoj podarila novi život, a vrlo često, kao u slučaju Morbyeve numere, sve zvuči mnogo življe, dublje i istinskije. Riječima Kevina Morbya: „Mavis posjeduje i onu izuzetno rijetku moć da uzme pjesmu koju je neko drugi napisao i da je učini potpuno svojom. Kao osoba koja je napisala Beautiful Strangers, mislim da imam puno pravo da kažem: njena verzija je bolja“.
Ikona američke muzike, u osamdeset petoj godini objavila je „Sad and Beautiful World“, album prepun života, odu brojnim generacijama nevjerovatnih autora i još nevjerovatnijih pjesama. Ovo je na neki način njena borba za tužni, ali prelijepi svijet kome je decenijama davala sebe.
Gotovo da nema dekade koju Staples nije obilježila. Prvo je plijenila kao osmogodišnjakinja u crkvenim horovima u godinama tik nakon Drugog svjetskog rata. Pedesetih je kao tinejdžerka osvajala liste i srca kroz porodični bend The Staple Singers, da bi se šezdesetih uključila u Pokret za ljudska prava. U decenijama koje su dolazile, Staples je bila jednako aktivna i jednako važna. Kao autor i izvođač. Do danas, njena borba ne prestaje. Njene veze sa generacijama novih trubadura, počev od one ljubavne sa Bob Dylanom, pa do ovih već pomenutih sa najmlađim izdancima američke muzičke scene govore dosta i o njenom poimanju muzike. Naravno, u cijelom njenom opusu uvijek ćete naći nešto više od lijepe pjesme. Poruke su Staplesovoj veoma važne.
„Muzika je tako snažna sila i napravila je toliku razliku u svijetu“, rekla je jednom prilikom. „Kao što znate, još imamo mnogo posla. A muzika može biti veliki dio te pozitivne promjene u svijetu“. I zato je, iako je nakon povrede tokom jedne turneje najavila povlačenje 2023. godine, okrenula novi list i snimila nepunih četrdeset minuta isjeljujuće muzike koja vraća vjeru. „Nakon što sam bila kod kuće neko vrijeme, počela sam shvatati koliko volim da pjevam. I koliko bi mi to nedostajalo ako bih prestala. Pjevanje za mene nije posao, to je ono što volim da radim i što sam oduvijek radila. Tako da nije imalo smisla da stanem… Ne želim nikada prestati da pjevam“, rekla je vremešna diva u jednom nedavnom intervjuu.
Na kraju krajeva, njen novi album je pomalo i autobiografija, začudo ispričana tuđim stihovima. Pojavljivanje Buddyja Guya u uvodnoj pjesmi „Chicago” predstavlja snažan osvrt na jedno doba preporoda, odnosno zanimljivu priču i Guya i Staplesove i njihovoj potrazi za novim životom u tadašnjoj Americi. Pjesma, iako je obrada originala Toma Waitsa, što se osjeća i u aranžmanu, zvuči kao njihova. Hvata bolnu nadu Velike migracije koja je na sjever dovela i legendarnog gitaristu i porodicu Staples.
Album završava Hintonovom „Everbody Needs Love“ u kojoj nam kuma rootsa svojim upečatljivim vokalom punim mudrosti daje jednostavnu poruku za vrijeme koje dolazi. Pa još kada vam umjetnica svojim hrapavim glasom na pragu desete decenije u „Human Mind“ otpjeva: „Ne odustajem, dušo“.
„Sad and Beautiful World“ su pjesme nade i promišljanja, bunta i otpora, teških vremena i vjere koja je iz njih izašla, snova i stvarnosti… „Sad and Beautiful Wolrd“ je album koji treba da stoji u svakoj ozbiljnoj kolekciji. Ovakvi albumi se rijetko prave u današnje vrijeme.
DL