Nije lako biti originalan. Ili čovjek to ima u sebi ili nema. Ne može se napraviti originalnost. Mastodon kada su se pojavili, bili su nešto novo, nešto iščašeno i interesantno. Vremenom su rafinisali svoju muziku i napravili par albuma koji ponosno stoje u istoriji metala. A onda dođe momenat kada originalnost i kvalitet počnu da posustaju. Pazite, ovdje moram da razdvojim originalnost od umješnosti, od sposobnosti da se napravi kvalitetna pjesma i da se napravi unikatna pjesma koja štrči od ostatka scene. Mastodon nesumnjivo znaju da naprave dobru pjesmu i dobar album, a “Emperor of Sand” je dokaz tome. Tu nema nikakve diskusije. Ono što su fanovi primjetili i sa čime se djelimično slažem je ponavljanje formule.
Možda je “Emperor of Sand” izašao suviše brzo, možda su to pjesme koje su nastale u istom periodu kada i prethodni album… možda ovako, možda onako. Suviše se igram sa mogućnostima. Činjenica je da je ovo vrlo dobar album, i dalje malo teže svarljiv zbog samog Mastodon stila, ali i ponavljanje već poznate formule, prvenstveno sa prethodnog albuma. Ništa pretjerano novo nećete čuti na novom albumu, mada ćete dobiti jednu ogromnu oluju teških pjesama i ljubitelji Mastodon zvuka će imati dovoljno materijala za žvakanje. Mastodon nikada nisu bili lako štivo i tim putem nastavljaju, pa kome se svidi.
Publika prigovara da je album potpuno isti kao prethodni … gluposti naravno, mada, u svoj toj kakofoniji ima i istine. Problem je u načinu na koji “konzumiramo” muziku danas. Ogromna je konkurencija, muzika je lako dostupna i bastardizovana je u dobrom dijelu, reklama je bespoštedna, internet dozvoljava i najvećim budalama da iskažu svoje mišljenje, a pojedini su vrlo vješti u tome, i naravno, u klopku upadaju mnogi. Batalite druge. Bartalite i ovo moje pisanje nego lijepo muziku u player i volume na kako vama odgovara. Ako vam se svidi – dobro. Ako vam se ne svidi – dobro.
Nikola Franquelli