Režija: Alison Ellwood i Alex Gibney
Rvačka zvijezda u usponu i zamalo olimpijac, omiljeno lice iz godišnjaka Springfield High-a, uzoran sin, muž i otac, negdje je uhvatio U-turn i obreo se u Holivudu. Nakon „One Flew Over the Cuckoo’s Nest” briljantnog romana koji je u izvedbi Jack Nicholsona ispred i Formana iza kamere ispisao jednu od najboljih stranica filmske istorije, stigao je „Sometimes a Great Notion” koju su za ekrane oživjeli Paul Newman, Henry Fonda i Lee Remick.
Prvi roman napisan 1962. drugi dvije godine kasnije utabali su Keseyev holivudski put. Taman kada su filmadžije, ali i publika očekivali novo štivo, Kesey pod uticajem Kerouackovog romana „On The Road” pravi još jedan zaokret. Pod ručnom. Upravo tu počinje priča dokumentarca „Magic Trip”. Snimljen od strane samog Keseya, ali i grupe nazvane Merry Pranksters koja ga je pratila na njegovom putu kroz Ameriku, film je ostao na polici više od 40 godina. Najvećim dijelom su za to krivi sami autori. U osvit hipi pokreta, ova skupina se odlučuje na putešestvije u svom išaranom autobusu. Further kako su ga nazvali ih nosi kroz mnoge zanimljive momente jednog od ključnih perioda moderne američke istorije. Nažalost razvaljeni od LSD tripova, Kesey i ekipa nijesu uspjeli zabilježiti nijedan od njih. Niti im je to bio cilj. Iako akteri i u originalnim snimcima i u naknadnim intervjuima pokušavaju objasniti svoj cilj, njega je teško dokučiti. Na ruku režiserima koji su pokušali sklopiti originalni Keseyov materijal sa naknadnim snimcima nije išao ni nemar snimatelja koji su tokom svojih esid vožnji eksperimentisali i sa video i sa tonskim zapisom. Veći dio audio materijala je čak snimljen naknadno. Režiseri Alison Ellwood i Alex Gibney (inače i potpisnici scenarija!!!) su pokušali nemoguće. Isto to će pokušati vjerovatno svak ko se upušti u gledanje ovog 107minutnog tripa, jer ovaj film je upravo to – trip. I to tuđi. Istorijski i biografski momenti su pali u drugi plan pred ispraznim filozofiranjem i tonom dietilamid lizergične kisjeline koja je prošla kroz autobus Further i njegove stanovnike Stark Nakeda, Intrepid Travelera, Mal Functiona, Gretchen Fetchin, Generally Famished i Zonkera. Režiseri će kroz dokumentarac provući život samog Keseya i pred sam kraj postaviti i pitanje kraja njegove književne karijere i uticaja pretjerane konzumacije halucinogena na nju. Iako je nastavio da piše, nakon „Sometimes A Great Notion” Kesey će napraviti još dvije zbirke eseja i kratkih priča: Kesey’s Garage Sale i Demon Box i roman Caverns. Ništa od toga nema snagu njegova dva prva romana. Za one koji vole ovakve dokumentarce, topla preporuka je jedan drugi film sa Keseyem, očigledno inspirisan njegovim autobusom. Ne mnogo bolji, ali makar zanimljiviji je Ron Mannov „Go Further” sa Woddy Harelsonom i Keseyem, ali i usputnim pojavljivanjima Dave Matthewsa, Anthony Kiedisa, Chris Wooda…
Saša