„Machine fuckin’ Head” su riječi koje ćete čuti ako se nađete na pola milje od dešavanja gdje svira jedan od najvećih metal bendova današnjice. Broj njihovih fanova je toliko veliki, da posjete njihovim koncertima liče na hodočašće. Machine Head je američki bend, osnovan 1992. godine od strane Rob Flynna (gitare) i Adam Ducea (bass gitara). Ova dva čovjeka su sarađivali ranije u bendu Vio – Lence. Kako Vio – Lence nije imao budućnost, Flynn je odlučio da nastavi sa radom i zajedno sa Duceom u bend su uključeni Logan Mader i Tony Konstanza. Vremenom, Konstanza je izašao iz benda i na mjesto bubnjara dolazi Kris Kontos. 1994. godina je, zasigurno, doba kojeg će se ovi momci rado sjećati! Svjetlost dana je ugledao njihov prvijenac: ‘Burn my eyes’. Taj album i danas važi za jedno od remek – djela metal muzike. Odlikovan je stravičnim rifovima i sjajnim tekstovima koji proističu iz Flynnove mržnje i kritike prema svemu što se dešavalo tih godina oko njega. Burn my eyes je odlično prihvaćen i zaslužio je ugovor sa „Roadrunner records”. Nakon izdavanja albuma uslijedila je turneja koja je, takođe, kao i sve vezano za ovaj bend, protekla u znaku novih metal ikona na sceni. Završetkom turneje, bend ulazi u studio i počinje snimanje novog albuma. Novi materijal donosi malu izmjenu postavke benda – umjesto Kontosa, na mjesto bubnjara dolazi Dave McClain. „More things change” je naziv nove ploče koja je nastavila dobru tradiciju svog prethodnika. Ubrzo, svjetlost dana je ugledao materjial koji je dobio ime „The Burning red”. Ova dva albuma su se našla i na meti kritike zbog Flynnovih rep vokala, ali uprkos tome, na površinu su isplivale neke od najljepših pjesama, poput: Ten ton hammer, The blood, the sweat, the tears, The burning red… Zlonamjernici bi rekli da su ovi momci zapali u krizu, ili neki vid depresije jer su izdali i album „Supercharger” koji se sastoji od, svega, par dobrih metal pjesama na koje smo navikli slušajući Machine Head. Single sa ovog albuma „Crushing around you” je skinut sa MTV – a, jer je sadržao prizore rušenja zgrada, a američka javnost je bila potrešena prethodnim bombardovanjem WTC. Dalje je uslijedio raskid ugovora sa Roadrunnerom i egzistencija benda je došla u pitanje. Nekako se izborivši sa svim, Machine Head nastavlja sa radom. I to sa novim gitaristom. Phil Demmel, Flynnov saradnik iz mlađih dana dolazi u postavu i bend objavljuje jedan od klasika muzike uopšte: „Through the ashes of empires”. Na čelu sa pjesmom „Imperium”, koja je predstavljena i u video formatu, „Mašina” dolazi do prvih mjesta na svjetskim chart listama, zatim su došle i nominacije za razne nagrade. Od pjesama sa ovog albuma treba izdvojiti (ako je to moguće) i pjesme „Days turn blue to gray”, ili „Left unfinished”, kao i „Vim”. Snimljen je i DVD koji sadrži dokumentarac, spotove i pun, rasprodat, koncert iz Brixton akademije. 2007. godine, uigrana postava je našla recept za pravljenje apsolutnih hitova i Machine Head izdaje album ‘Blackening’. Ovaj materijal je i zvanično proglašen za njihovo najbolje ostvarenje, a sve to je opravdano nagradama za najbolji album – Metal Hammera. Flynn je dobio prestižnu nagradu – Metal God. Sada, Machine Head je na turneji i nastupa sa nekim od najvećih imena muzičke scene, ikada: Metallica, Lamb of God, Megadeth. Može se reći da je „Mašina” prošla mnogo toga, od dna – do vrha, ali jedno je sigurno: zaslužili su svoje mjesto – rame uz rame sa najboljiima. Njihova muzika se ne može svrstati u bilo koji koš, jer je sebi svojstvena. Niko nije uticao na zvuk Machine Heada, a time se može podičiti samo mali broj bendova.
voocaille