Za vrlo kratko vrijeme postali ste zapažen bend u regionu? Koji je vaš recept uspijeha.
To je ono šta se vidi, ali zapravo mi već 5-6 godina marljivo radimo. Prije toga smo još toliko gubili vrijeme, prosvirali smo sve moguće rupe, festivale, klubove, kafiće… u Hrvatskoj, BiH, Crnoj Gori i ponešto Sloveniju i Srbiju. Znači, recept je stvarati publiku polako i sigurno u direktnom kontaktu. Nadamo se da ćemo dugo trajati jer se polako penjemo.
Od starta ste bend koji je prihvaćen i rado viđen gost u Crnoj Gori? Ta veza nastavlja da traje?
Gdje god dođemo, pokušavamo stvoriti prijatelje, poznanike, a ne fanove. Družimo se s ljudima, imamo se u svakom gradu kome javiti ako slučajno naiđemo. U Herceg-Novom i Nikšiću se osjećamo već kao kod kuće, a i u Podgorici imamo par ljudi kojima se rado javimo.
Napravili ste vrlo zanimljiv muzički spoj koji je razbio žanrovska opredjeljenja. Odakle crpite muzičku inspiraciju?
Sve ono šta stvaramo krasi ista ili slična energija i atmosfera. Hoće li tu biti više rifova, bubnjeva ili tišine odredi tekst i stanje u kojem se nalazimo u trenutku nastajanja. Važniji je stav koji imamo na pozornici nego svrstavanje u ladice. Inspiraciju crpimo iz dubine, iz sebe. Naravno da mora biti neki okidač u detalju iz života ili okoline, ali sve se to dobro prožvače u duši prije nego ispliva, tako da dobije nekakav mortovski pečat.
Tekstualno ste mnogo zanimljivi. Vrlo česta tema je Bog i religija, molitva i vjera. Je li taj motiv nešto posebno što vas zanima ili služi kao ogledalo društva?
Religija nije motiv jer je to nešto šta su ljudi dogovorili, jednako kao i granice među državama i to više dijeli ljude, nego što spaja. S druge strane, vjera, bog, narod, ljubav je ono o čemu bi svatko od nas morao imati svoje, a ne nametnuto mišljenje. Dvoje ljudi će se teško posvađati ako nemaju predrasude ili im netko drugi ne podmetne nogu. U nekim tekstovima su aluzije na to produkt nekih lijepih sjećanja iz djetinjstva dok smo bili u svijetu u kojem smo se osjećali sigurno. Drugi tekstovi su zamaskirani, nije bog onaj na nebu, već onaj čiju riječ ne možete srušiti nikako, čak i ako imate dobre argumente, on je nametnuti autoritet, a ne onaj tko je to zaslužio.
Dio ste kakve takve scene. Šta vam nedostaje kod nje? Da li je to publika, prostori, izdavači?
Publika nije problem, uvijek je bio taj neki odnos u postotku rokenrola i mainstreama, problem je što mladi iseljavaju s ovih prostora, to dobro vidimo po našim prijateljima i poznanicima. A to nam je glavni dio publike. Tako da nam nema druge već svirati po dijaspori, evo nedavno smo bili u Beču. Nama su problem sve veći porezi i uvjeti koje se mora ispuniti da bi se održao koncert, pa čak i za 50ak ljudi. Tako da sve više malih klubova ne može pratiti taj ritam, a samim time je sve teže novim bendovima, jer neće oni svirati odmah u klubu za 500 ljudi. Kod izdavača dolazi smjena generacija, stari dinosauri će pokrepati ako se ne prilagode, ali tu su novi izdavači, a dosta se bendova odluče sami izdati, što nije loše ako već imate ime.
Naviknuti smo da sve što dolazi mora imati prefiks glavnog grada. To nije slučaj sa vama. Vi ste iz Sinja? Šta Sinj predstavlja za vas?
Vrijeme i mjesto nastanka benda su sigurno imali presudan utjecaj. Da smo odselili u Zagreb ili tamo rođeni, mislim da ne bi bilo M.O.R.T.-a. Šta je vrijeme gore, to je rokenrol bolji, a to šta smo u Sinju nam je dalo poseban pečat, izdvojilo nas od drugih, ali nam je i pružilo inspiraciju i mogućnost da se šlepamo u početnoj fazi benda. Da smo u Zagrebu, morali bi imati preozbiljne poslove za preživiti i ne bi imali vremena za bend.
Slušao sam vas par puta uživo, i totalno mi je drugi dojam kada vas slušam tako, i kada slušam albume. Mislim da ste jedan od bendova koji pravu energiju prenosi živim nastupima. Da li će biti nekog live albuma?
Imali smo već ideju za snimiti koncert, ali nam se ne žuri s objavom live albuma. Radije bi to snimili, pa ostavili par godina na polici i odabrali pravi trenutak za objavljivanje. Nažalost, zbog tehničkih uvjeta još nemamo koncert na kojem smo uspjeli kvalitetno snimiti audio i video. Nekad je radi love, nekad upadne virus na kompjuter, nekad nešto treće. Očito još nije vrijeme za to, neka čudna sila nam ne da.
Koji su po vama bendovi koji zaslužuju pažnju publike i javnosti?
Najgora stvar koja se događa zadnjih godina je to da broj klikova odlučuje tko će nastupiti na festivalu ili imati intervju ili biti najbolji na top ljestvici. To zapravo kvari sliku o sceni i bendovima i onda se ne vjeruje mladim bendovima jer tu isplivaju oni koji znaju prevariti sistem, a oni koji rade naporno su na cesti ili u garaži i nemaju vremena za te gluposti. Kao pozitivne primjere bih izdvojio Artan Lili iz Beograda i Seine iz Zagreba, neuništive bendove koji uz kvalitetu imaju i pozitivnu drskost.
Šta su planovi za naredni period?
Dugoročni cilj je širenje tržišta, pogled prema zapadu bez zanemarivanja domaćeg terena. Već neko vrijeme spremamo album na engleskom i planiramo turneju barem po srednjoj Evropi. Ljeto je naravno radno, koncertno aktivno, već imamo dosta ugovoreno, ali smo otvoreni i za nove pozive.
Ono što trenutno radimo je suradnja s bendom ZAA iz Kruševca na himni Demofesta u Banjaluci radnog imena ˝Ne odustajem˝. Prošli tjedan je snimljen i spot, tako da nam slijedi ubrzo promocija. A imamo i još nekoliko pjesama sa aktualnog albuma kojima dugujemo pažnju, pa najesen planiramo izvaditi barem još jedan singl sa spotom.
Šta crnogorska publika može očekivati od novog susreta sa vama?
Obucite se lagano, bit će vruće, žestoko i intezivno. A koliko će trajati, ovisi o vama.
razgovarao: ĐorđepunX