Kada je domaća produkcija u pitanju, a pod tim terminom mislim na ex yu prostore, srećni ste kada neki bend izda album. Još ako je to to bend koji volite, budete tim prije srećniji. LUR sam zavolio sa prvim albumom “Both Ways”. Album je došao u pravo vrijeme, onda kada sam bio totalno navučen na bendove sa zapadne obale. “Both Ways” je bio kao “Dookie” Green Day-a, ili “Punk in Drublic” od NOFX, tako da je LUR uz još par bendova činio okosnicu tog pravca u nas. Imali smo priliku i da ih čujemo uživo, što je samo dopunilo utisak. Godine su prolazile, bend je sve manje bio aktivan, nije bilo izdanja. Momci su se okrenuli drugim bendovima/poslovima pa se i priča oko LUR-a polako stišavala. Prije nekoliko godina počeli su ponovo da sviraju pa je ubrzo potom najavljen i album. Materijal je izašao prije par dana za SKC Kragujevac. Sa protokom godina, starenjem, iskustvom, promjenom postave i LUR se dosta udaljio od koncepta albuma “Both Ways”, ali je zadržao stari šmek. Novi album je produkcijski napredniji, ima brzih i sporih pjesama, na momente podsjeća na prvijenac, na momente se udaljava od njega. Meni se lično uvijek dopadalo kada je na albumu “A1” dobra pjesma koja otvara album i koja ga nagovještava. To je u ovom slučaju “Voleo-la” koja je zaista prava LURovska. Tekstove pjesama će svako tumačiti individualno, jer su takve prirode, pa ne bih ulazio u dalju analizu. Sve pjesme su nivelisane i nema neke pretjerane razlike u kvalitetu, osim što su “Nema pravde” i “Prazan si” izašle ranije kao singlovi i spotovi, pa su se slušaoci upoznali sa njima. Ostale stvari “Engrami”, “Sa sebe”, “Hteo to ili ne”… naći će svoje mjesto među slušaocima ovog stila. Što se mene tiče, rastem uporedo sa LUR-om pa moram biti pristrasan. Da ima više ovakvih albuma punk-rock scena bila bi jača I kvalitetnija.
ĐorđepunX