Kako je nastao bend i otkud ime?
Punčke su se oformile krajem 2007. godine u Rubynom (bubnjarka) podrumu sasvim slučajno. Ruby i ja smo svirale iz zajebancije neke obrade (iako ni same nismo znale baš najbolje svirati svoj instrument), dobile smo poziv za svirku i kako bi nas mogli staviti na plakat bilo je potrebno ime benda. I tako su nastale Punčke. Zapravo ni sama ne znam zašto baš „Punčke” ali super nam je zvučalo tada, a i hitno smo trebale ime.
U startu vas je bilo šest. da bi se broj redukovao na tri? Zbog čega taj drastičan rez? Kako je bend zvučao kao šestorka?
Kao šestorka je bend zvučao (blago rečeno) kao mali školski sastav. Nisu svi bili jednako zainteresirani za bend, pa je nakon godinu i pol dana bilo svima jasno da Ruby i ja grizemo i da nam je bend prirastao k srcu, dok ostale cure nisu dijelile isto mišljenje. U međuvremenu smo otišle u Zagreb na fakultet i Anja se pridružila kao treći član na basu.
Dolazite iz Vinkovaca, recite mi koliko vas je vaš grad muzički oblikovao, i kakva je scena tamo?
Ono u što sam sigurna jest činjenica da kad dolaziš iz malog grada da ništa ne uzimaš zdravo za gotovo. Tek sad, nakon gotovo 4 godine života u Zagrebu vidimo koliko je više truda potrebno da se bend iz Vinkovaca probije u Zagrebu. U Vinkovcima (koliko god on predstavlja kultni rock grad) je teško napredovati jer prilika je malo. Nakon samo par mjeseci djelovanja u Zagrebu su nam se otvorila brojna vrata, a i ne samo to – počele smo se družiti s ljudima koji imaju iste interese kao i ti i koji ti mogu pomoći.
“Sunčano s povremenom naoblakom” je dobio sjajne kritike od medija. Recite mi šta je bio vaš primarni cilj ovim izdanjem i Da li ste očekivali takav uspijeh ovog albuma?
Cilj je bio NAPOKON izbaciti nešto što će imati svoj početak i kraj, nešto što će prezentirati Punčke onako kakav bend zaista jesmo i u konačnici, da imamo svoje prvo studijsko izdanje koje će i nama biti slušljivo i koje će imati svoj materijalni oblik zauvijek. To je bio naš cilj, a nakon što je album izašao van, ispunilo se još bezbroj neočekivanih želja, tj. album se našao na svim top ljestvicama godine i zbog toga smo presretne. Ali postoji još jedna, po meni možda najbitnija stvar – sav taj pozitivan hype koji se stvorio oko nas, nas samo još više motivira za daljnji rad.
Kakav je vaš stav povodom stanja rock’n’rolla u regionu i izdavanja albuma? Da li se to isplati bendu?
Teško je isplivati na površinu i izdvojiti se kao bend/izvođač u današnjem moru novih bendova, youtuba, facebooka i slično. Kad kažem isplivati na površinu, mislim na medijsku eksponiranost prije svega, odnosno podršku većih regionalnih medija. Tek kada te oni podrže će ljudi početi obraćati pozornost na tebe, recenzirati te i eventualno se javljati za kojekakve ugovore (diskografske kuće). Naše nam je dosadašnje iskustvo pokazalo da je nabolje krenuti sam, jer ne samo da je u većini slučajeva to jedina opcija već je to ujedno prilika da se puno toga nauči kako te u budućnosti ne bi zeznuli. Ukoliko bend ide naprijed, kad tad će se neka vrata otvoriti, a prilike treba iskoristiti jer na ovako malom području ih i nema baš previše. Diskografske kuće nisu loša stvar, samo sve u svoje vrijeme. Mi postojimo skoro 7 godina kao bend i tek u posljednje dvije godine su se dogodili neki značajniji pomaci. Treba biti strpljiv i uporan.
Šta za vas predstavlja minimalizam u muzici i umjetnosti uopšte?
Iako nikad o tome nisam razmišljala, dosad se uvijek ispostavilo da manje zaista je više. Možda je to stvar ukusa, stvar karaktera ili ne znam čega još, ali u našem slučaju nam jednostavnost u izričaju (bilo tekstualnom, glazbenom ili vizualnom) najbolje leži. Za mene je uspjeh izraziti složene osjećaje, događaje i mnoštvo drugih stvari, koje si svako od nas vrti svakodnevno po glavi, na jednostavan način koji će i kao takav zorno prikazati ono što zaista osjećamo.
Ko piše tekstove i šta vam je glavna inspiracija u tom procesu stvaranja i kreiranja pjesama?
Ja pišem tekstove i inspiraciju crpim svakodnevno J Teško je objasniti što se dogodi u „trenutku inspiracije” odnosno što se događa u „procesu stvaranja” ali sigurna sam da je ono samo odraz svega što proživim do tog trenutka. Pišem o onome o čemu razmišljam, a razmišljam o onome što mi se dogodilo J Dugo sam imala problema sa nesanicom i anksioznošću, pa sam bome imala materijala i veliki dio (možda čak 90%) pjesama govori upravo o tim trenucima očaja, umora, iracionalnih misli, straha, tjeskobe, usamljenosti… Pjesme su moj jedini ispušni ventil i sigurna sam da bih poludila da više nemam priliku izderati se na pozornici i „očistiti se”.
Da li je bilo do sada nekih poziva iz Crne Gore i da li ćemo vas eventualno gledati uskoro i ovamo?
Bilo je par poziva i iskreno se nadamo da ćemo ove godine napokon doći u Crnu Goru i započeti jednu lijepu novu suradnju sa novim ljudima, klubovima i publikom. Najbolji način da se nekome pokažeš jest koncert jer jedino tamo ljudi mogu osjetiti tvoju energiju J
Hvala za intervju, puno sreće u daljem radu od portala mulj.net
Hvala vama na intervjuu i ja se iskreno nadam da ćemo posjetiti Crnu Goru ovo ljeto.
razgovarao: ĐorđepunX