Malograđanin je rođen i živi u gradu, manjem ili većem. U osnovnoj školi nije bio poznata faca pa je odlučio da postane “drugačiji”, tj. da bude “roker”. Kupio je sve moguće CD-ove na kojima su poznati rokenrol hitovi, kao što su npr. “Best of…”, “MTV Best of…”, “Rock Classics” itd. Za malograđanina je nebitna sva muzika koja se ne nalazi na tim CD-ovima. Malograđanin se plaši nepoznatog. Još više od toga se plaši da ne bude “cool”, “hip” i “trendy”. Zato za njega postoji samo muzika prihvaćena u širokom krugu ljudi. To znači da malograđanin nema svoj ukus i svoje mišljenje, pa i pored toga on će stalno potencirati onu dobru staru “Ukusi su različiti”. Takođe će potencirati da je moderna muzika uglavnom loša.
Malograđanin je skovao termin Classic Rock da u njega smjesti to malo muzike koja je dostojna njegovog poštovanja. On prati modne tokove, te ima sav inventar počev od majice nekog od “classic rock” bendova sve do znojnika sa slikom lista marihuane ili “peace” znakom. Malograđanin se druži sa drugim malograđanima i svi izgledaju slično ili isto. Kad se udruže, pričaju o ostalim malograđanima.
Malograđanin sebe smatra buntovnikom i revolucionarom. Zato se on petkom uveče napije i onda se valja i vrišti po ulicama u svom buntovničkom poletu. Najveći neprijatelji malograđanina su “narodnjaci” i njihovi slušaoci. Malograđanin voli da u svojim beskrajnim debatama uvijek objasni svakome kako su “narodnjaci” loši, čak i ako njegov partner u razgovoru to poodavno zna. On smatra sebe intelektualno uzvišenim u odnosu na ostale koji ne slušaju istu muziku kao on. Skoro jednako kao “narodnjake” malograđanin mrzi one koji slušaju tamo neke nepoznate bendove jer se oni prave pametni.
Malograđanin ne vjeruje u “domaći rokenrol” poslije 80-ih. Pa ipak on zna sve o svakom članu nekog lokalnog benda. Najbolje zna zašto taj bend nije dobar. Takođe zna da bi on to bolje svirao nego “oni” samo kad bi htio.
Malograđaninu je svaka lokalna svirka dosadna, no ipak ćete ga vidjeti na svakoj svirci. Najviše voli tezge jer tu sviraju njegove omiljene pjesme. Ne voli domaće autorske bendove jer ih nema na TV-u.
Malograđanin ima najskuplju gitaru u kvartu koju mu je kupio tata u Italiji. Gitara najčešće stoji neupotrebljena na nekom prilično vidljivom mjestu u sobi. Kad nije neupotrebljena malograđanin tandrče bezveze po njoj, a ponekad i skine neki poznati solo. Čisto da potvrdi sam sebi kako je kvalitetan muzičar.
Malograđanin voli da se razmeće svojom gitarom pred djevojkama. Ipak ju je zbog toga kupio. No u slučaju da to ne bude dovoljno i da testosteroni počnu da ga uznemiravaju, malograđanin će napraviti bend. Njegov bend će prvo svirati obrade poznatih pop/rock/punk hitova, a tek poslije nekog vremena autorsku muziku. Oni neće biti glupi kao ostali već će svirati za pare. Zaradiće od 5 do 20 eura, a novčanicu će zalijepiti u spomenar. Kad izgubi nevinost njegov će bend prestati sa radom.
Malograđanin je veliki vjernik. Njegova vjera se zove Facebook. Zbog istoga se često slika sa gitarom. Tamo uvijek nalazi ljude slične njemu, oni pričaju satima i u svemu se slažu. Hiljade lajkova dnevno su mu nagrada za mukotrpno istraživanje rokenrol hitova.
Najveći domet njegovog života je odlazak na Exit. Kad se vrati on je nadmoćniji, pametniji i iskusniji od svih. Tad se pretvara u super-malograđanina. Uskoro će malograđanin odrasti i prerasti sav taj rokenrol. Imaće najskuplju ženu u kvartu koju mu je kupio tata u Italiji. Ona će mu roditi mnogo malih malograđana.
St.St.