Odakle početi kada je ova albumčina u pitanju. Kad slušate ne bi znali da li je iz filma Desert age ili Kragujevca. Ipak je ovo drugo. Larsku, ko ne zna, čine dvije bas gitare sa efektima i bubanj. I ako je ovo album prvijenac, čuje se tu itekako iskustvo članova benda, kako sviračko, tako i slušalačko.Kada smo kod članova, to su: Luka Stoisavljević- bas, vokali, Dušan Lazić-bubnjevi, Duško Jovanović- bas. Oni kažu da su stoner, grunge bend sa raznim uplivima. Kod ovog albuma uopšte nije to toliko važno, jer ćete čuti sve i svašta što vas podsjeća na nešto, međutim, to je u ovom slučaju toliko dobro upakovano, odsvirano i otpjevano, da je meni ovo najbolji album koji sam čuo već duže vrijeme. Za balkanske prilike odlično pogođen nivo zvuka, snimka, da album zvuči živo i rokerski. Ta živost izraza je ono što me je i privuklo, i ako je “pod efektom”. Bend sam čuo ranije na Arsenal festu, i zaista se pitao može li se taj zvuk prenijeti na album. Kad eto bombe. Svi tekstovi su na engleskom, što Larsku čini zaista univerzalnim, jer mislim da sa ovim albumom mogu da pucaju na veće scene. Ako mogu naći neku manu to je cover. Ne zbog toga što je loš, već što se danas konzumacija muzike svela na imidž. Mnogi bi pomislili da je ovo neka zajebancija od benda, ali kad se uključi zvuk dočekaće ih eksplozija. Cover albuma me podsjeća na recimo Primus, pa će dobro biti da se varam i da ljudi odu u tom pravcu. Ništa dalje, za kraj da uživamo u ovom albumu, i da se nadamo da će Larska dostići zasluge koje ovaj album najrealnije zaslužuje.
ĐorđepunX