Bez želje da seciram festival – noć po noć, bend po bend, kao što mnogi rade, odlučio sam se za drugačiji pristup. Osvrnuti se poslije svega na dešavanja kraj nikšićkog jezera iz ugla posjetioca kampa, festivala, ali i učesnika istog.
Od starta je bilo primjetno poboljšanje marketinga. Online prodaja ulaznica, česte informacije na društvenim mrežama, najave, intervjui… Pun pogodak. Lajn ap za mene čudan, ali skroz razumljiv. Za sladokusce je bilo starijih provjerenih bendova kao i novih otkrovenja u obliku M.O.R.T.-a, Sare Renar, Justin’ s Johnson. A priliku smo dobili i mi, crnogorski bendovi. Idealno šarenilo, koliko god to neki opovrgavali. Za kraj jedno svjetsko ime. I to je to.
Infrastruktura – dobra koliko može biti na ovom ogromnom prostoru. Koordinacija ljudi koji su zaduženi za određene djelove organizacije, bolja nego ikad. Policija, obezbjeđenje, parkinga dovoljno za sve, ljudi ljubazni, spremni da daju sve informacije i bez nepotrebnog zaustavljanja posjetioca. Moguće da je na ovo uticao i povećan broj stranca, pred kojima su domaćini htjeli ostaviti dobar utisak.
Kamp odlično organizovan. Interno smo ga prozvali Love camp. Ljudi su mogli da rade šta su htjeli, totalna sloboda. Roštiljanja, druženja, ekipe sa svih strana čine ovaj dio festivala posebnim. NIJEDAN INCIDENT.
Štandovi sa pićem, hranom bili su pristupačni, čak je ove godine radio i diskont gdje je moglo da se kupi gotovo sve.
Kuponi za pivo u kampu su bili glavno oduševljenje, a kao i uvijek tu je bio uvijek dobro raspoloženi – bike kamp.
Tu smo i da kritikujemo, ali u ovom obimu, za mali Nikšić, sve kritike bi mogle stati na list papira.
Finale u obliku već epskog koncerta Manu Chao je dokaz da smo kao društvo spremni da zapostavimo politiku, razlike, poruke koje nam plasira televizija i da nas festivali ovog tipa ujedinjuju pod jednu zastavu ispod koje je svima dobro i pod kojom se svi dobro zabavljaju.
Do sledeće godine, uživajte u fotografijama koje su uradili naši fotografi Dado Petrić i Ivan Zirojević i zvanični fotograf Lake festa – Marko Ristić.
ĐorđepunX
{gallery}lake162{/gallery}
{jathumbnail off}